Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Sjetit ćemo se – ako se ima ikakvog smisla više sjećati – kako su pljuštale zapjenjene optužbe na račun Dragana Čovića i HDZ-a BiH iz usta čelnika HDZ-a 1990…

Stolna prijestolnica kulture, jedna od najprljavijih prijestolnica, zaigrala se s novcem. No, opet su neke piz** važnije od onog što nam prlja živote.

Oni što su se i predizbornoj godini trudili utabati još jedan put svojim vladavinama, u postizbornoj se brinu za pozicije na koje će, kao kurvini sinovi iz pjesme, zasjesti i zariti svoje kandže u fotelje…

Mrak u koji su zavijaju oni koji sjedaju u vlast vješto skriva sve male tajne velikih majstora sjedenja...

U neživljivoj državi, unatoč željama i iz naših džepova plaćenih bespotrebnih čestitki po medijima, nastavit će se neživljiv život ma koliko mi okretali listove i glave.

Ne da se nikome zagalamiti ni zbog toga što će 'slučaj Soldo' iz Širokog Brijega ostati bez odgovora. Pristali smo na svašta pa ćemo nijemo i na to da djecu premlaćuju golovi.

Nasisao se valjda narod dovoljno motke i naslušao priča da ne prolazi više sve što se ugura u uši. Nismo se naslušali istina, nismo vidjeli preuzimanja krivnje...

Ma što nam liderska PR-mašinerija podvaljivala u željama za sljedeću godinu i ma koliko se trudili pobrojati urađeno, službeni podaci govore kako smo još jednom pali...

Iznutra nam je ipak manje važno kakva su svjetla. Sveden je život na plavi palac i žute grimase, a darivanje  se svelo na želju za darovima koji se pokazuju.

I dok su naoštreni zubi jedva dočekali još jedno žvakanje, nitko razumno nije upitao – a kad su u glavi samo zubi, razuma nema – kakva je to agencija koja ne zna kuda vodi svoje goste.

''Pojava ugaženog snijega i leda na cesti je moguća tijekom intenzivnih snježnih padavina''. Ovo bi mogao biti odgovor u nekakvom udžbeniku nižih razreda osnovnih škola...

A kako se oni što su na državnim jaslama odnose prema svom pašnjaku govori i činjenica da je visokopozicionirani vojnik vojnu zemlju iznajmljivao poljoprivrednicima.

Stvarnost je ipak takva da će šuškanje i sjaj pretvoriti naše lutanje u vakuumu materijalnog u privid neke sreće pa ćemo biti sretniji time što smo zatrpaniji.

Sahranjujemo se, mahali ne mahali. U nacrtanoj zemlji, mora se crtati kako drugi skaču. Jer, tko crta, mrzi Bosnu.

Iako su mostarski prvi mačići bacani u vodu sa svih svojih devet života i iako se propusti događaju i većima i ugrijanijima, neshvatljivo je da se program mostarskog Wintervillea ne može izguglati.

Hrvati u BiH, koji su smjestili svoju književnost u ćošak oduševljeni su pisanjem Miljenka Jergovića o komšićluku iako mu ne tako davno nisu dali ni u ćošak.

Nije ovo prvi put da mlako i mlitavo gledamo kako se urušava jedan stup kojim mislimo poduprijeti živote svoje djece i na njega staviti sjajnu budućnost koju im želimo.

Maslina u Hercegovini je neobrana jer nema nikog da je bere. Slušamo još jednu kuknjavu o tome kako nitko neće da radi dok istovremeno slušamo kuknjavu kako nema posla. Pa ni za Bakira.

Bilo bi zanimljivo vidjeti popis želja ustoličene trojke gdje bi voljeli putovati i s kime se sastati pa podvući crtu za zaključak da se troglava usta nikada neće dogovoriti ni oko puta svojeg dupeta…

Naravno, teško je očekivati da će se naši umlitavljeni građani dignuti na noge pa napraviti pravi mali cirkus po ovome pitanju.

Priznali su oduševljeni komentatori, dok im zazubice skromno rastu, kako je to ručak na koji smo navikli – nemarno narezan i pobacan po salveti, skroman i nikakav…

Nakon službene galame, službeno je rečeno kako je Komšić službeno neslužbeno ručao sa Stjepanom Mesićem. Službeno, nikoga ne zanima što su jeli i pričali.

Mogu, jasno je svima, premijeri pričati do mile volje što su i kako dobro odradili. Vjerovat će im samo obezumljeni klimači glavama koji se nadaju da se urasla fotelja u dupe i srce neće morati odlijepiti…