Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Rudari su nakon dva dana štrajka izašli iz jame. A mi svi moramo propasti u zemlju. Najcrnju.

Trebali su oni koji obitelj kuju u zvijezde, a žmire na sve raspade koji grizu obitelji, galamiti za bolje obrazovanje svoje djece a ne šutke klimati i gledati kako im se djeca pretvaraju u klimače gore od njih.

Sa šutnjom se guta i vijest da je samo u mjesec dana potrošačka košarica poskupjela za 317 KM. Za život četveročlanoj obitelji potrebno je 2.370 KM. Toliko novca nemate. Imate li život?

Sjetit ćemo se Komšićeve kratke nogavice pred Europom, papira od pet rečenica koji je predstavljen kao najveći europski porez hrvatske politike u BiH…

Zbilja nije teško pomisliti kako bi druga i treća strana prošle u počasnoj javnosti da su učinile tako nešto zapovjedniku stranih, krvavih ratnika iz svojih nerednih redova.

Najboljim rukopisima proglašeni su oni Fahrudina Dine Međedovića i Berislava Juriča.

Fotelja, to najsanjanije mjesto u zemlji i izraz za jedini spas i put do lagodnog života, nevjerojatno mijenja ljude i odvaja ih od stvarnosti do te mjere da oni koji zasjednu kao da žive u drugim svjetovima.

Mostar je oprao ulice. Njih pet odabranih. Ostale, kuda ne prolaze gospoda što donose odluke, neka se ljepkaju i smrduckaju.

Možda kao nitko trpe građani ove zemlje, konstitutivni narodi, kojima će se izgleda brisati konstitutivnost, manjine i svi oni što su zaglavili u trokutastom cirkusu.

Ozbiljne životne probleme opet je istopila vrućina pa se umjesto jadikovki nad stvarnim izgaranjima naslušavamo temperaturnih rekorada.

Pokrenuo je pokvareni Pokvić, kojeg normalan svijet nije unormalio, lavinu koja je samo tinjala negdje skrivena pod plaštevima silnih ljubavi.

Taj mladi um, koji je otišao u neki boji svijet, u Austriju, vratio se i svojim malim ipraznim mudašcima odlučio zagaditi i onako zagađenu BiH svojim idiotlukom.

Ono što čini njihov iznenadni, glumljeni dogovor pred očima i pod palicom europskog budnog oka, nije ništa nego ono što nam je ionako u svim pravilima i ciljevima zadano. Jedina je novost rok trajanja…

BiH nije otvorila vrata novog državnog zatvora iako je najavila.

Nitko normalan nije očekivao, iako se, eto, valja nadati, da će dužnosnici zbog kojih stojimo godinu dana na mjestu sjesti i zasjesti sve dok ne riješe sve ono što nas je ukopalo.

Po medijima se još uvijek ''razvlače'' krivci za mostarski Aluminij. Nitko ozbiljno da potegne imena i cifre s nulama koje su giganta učinili nulom.

Jadno je i žalosno da velikomudaši s lažnih profila i zanesenjaci pod pravim imenom i prezimenom likuju jer će njihovi sugrađani ostati bez posla…

Bakir Izetbegović obilježava godišnjicu sprječavanja državnog udara u Turskoj. Stari most sjaji u bojama Turske. Svi vole druge. Nitko one pored sebe.

A kordon policije stao je između zajedništva i bio zid između tisuću upitnika nad jednim pitanjem i jednog odgovora...

Neretva nije za kupanje. Vijest ponavljana iz godine u godinu, koju nitko ne želi čuti. Da se skokovi ne bi prestali brojati i da se slažemo da smo čisti.

Suzama se ne pokreću turbine. Viši i visoki ciljevi zasjene uvijek stvarne probleme, a Aluminij je, kako je nekada bio rekorder po ekonomskim ciframa, postao rekorder po objavama da ne može dalje.

Pisma čelnih ljudi Aluminija poslana su na adrese koje bi gašenje pogona trebalo zabrinuti. Brige nema, kao što nije bilo dugoročne pameti.

Deponije koje su nastale nakon prosvjeda još uvijek čekaju da se očiste, a građani, ti savjesni mislioci da je netko budala, nastavljaju istresati sve pored kontejnera.