Rezultati po tagu: Pregled tjedna

Ne da se nikome zagalamiti ni zbog toga što će 'slučaj Soldo' iz Širokog Brijega ostati bez odgovora. Pristali smo na svašta pa ćemo nijemo i na to da djecu premlaćuju golovi.

Ma što nam liderska PR-mašinerija podvaljivala u željama za sljedeću godinu i ma koliko se trudili pobrojati urađeno, službeni podaci govore kako smo još jednom pali...

I dok su naoštreni zubi jedva dočekali još jedno žvakanje, nitko razumno nije upitao – a kad su u glavi samo zubi, razuma nema – kakva je to agencija koja ne zna kuda vodi svoje goste.

A kako se oni što su na državnim jaslama odnose prema svom pašnjaku govori i činjenica da je visokopozicionirani vojnik vojnu zemlju iznajmljivao poljoprivrednicima.

Sahranjujemo se, mahali ne mahali. U nacrtanoj zemlji, mora se crtati kako drugi skaču. Jer, tko crta, mrzi Bosnu.

Hrvati u BiH, koji su smjestili svoju književnost u ćošak oduševljeni su pisanjem Miljenka Jergovića o komšićluku iako mu ne tako davno nisu dali ni u ćošak.

Maslina u Hercegovini je neobrana jer nema nikog da je bere. Slušamo još jednu kuknjavu o tome kako nitko neće da radi dok istovremeno slušamo kuknjavu kako nema posla. Pa ni za Bakira.

Naravno, teško je očekivati da će se naši umlitavljeni građani dignuti na noge pa napraviti pravi mali cirkus po ovome pitanju.

Nakon službene galame, službeno je rečeno kako je Komšić službeno neslužbeno ručao sa Stjepanom Mesićem. Službeno, nikoga ne zanima što su jeli i pričali.

Upisao se, kaže, kao desni bek u knjige najvažnije sporedne stvari na svijetu. No, pogriješio je kad se upisivao u najvažniju stvar u ovoj trokutastoj nemani.

Važno je, eto, nekim velikanima pera i šuplje priče u ovoj zemlji to da je ubojica sarajevskih policajaca došao iz drugog entiteta.

Zato je odzvonila poslanica nadbiskupa Puljića. Odzvonio je Hitler s propovjedaonice i stvorio eho komentara u kojima se uporno i po potrebi izvrću riječi.

Vrh Hrvata i dalje šuti. I o izborima, i o bubnjevima i o sudbinama istopljenim u ćelijama…

BiH je najgora država za život u Europi. Nismo to čuli s govornica. Niti smo čuli kako to promijeniti.

Dodik i razni zajebanti koji opet žele sjesti u meko uglavnom tjeraju sve oko sebe da ih nabiju na tvrdo i da bježe.

Glas ide i onima koji svojem stadu svečano otvaraju prvi sloj asfalta.

Nitko ne trznu na vijest da će se dignuti kredit od kojeg će 70 milijuna eura potrošiti za izgradnju oko 5,1 kilometara autoceste.

Još jedna priča završila je ehom tupila, a prosuta obećanja još su jednom dokazala kako se narodu i narodima u BiH može svašta reći bez posljedica.

Treba sačekati samo deset godina i sve će biti riješeno. Pitanje je postoje li jasne smjernice kad su u pitanju Čovićeve vremenske odrednice.

I dok će neki drugi svijet gasiti žeđ vodom s Mjeseca, u BiH se gase životi, jedan za drugim i to ne od smrti, nego od ovakvoga života.

U BiH je, pokazalo je jedno istraživanje koje je palo u sjenu mobitela i limuzina, nemoguće kreirati zdrava radna mjesta. Stoga će BiH pojesti samu sebe.

Dobili smo još jednu poskočicu prema kojoj ćemo morati dokazivati ljubav i na osnovu koje će nam vagati domoljublje, dobrotu i ljubi-(ubaci_ime)-izetbegović.

Divni su načini na koje svijet za nas čuje. Najnoviji je sa stomaka nekog kafanskog huligana.