Bengan boys za sva vremena

Od 1986. godine do 2002 igrali su svih 16 polufinala, u periodu od 1990. godine, do 2002. su osvojili 13 medalja, čak 6 zlatnih. Uspjeli su Bengan boys u razmaku od šest godina (1996-2002) uzeti osam medalja s velikih natjecanja u nizu!

sport/rukomet

Feđa Ibrulj | Bljesak.info

09.01.2020. u 14:20

Dodajte Bljesak.info među omiljene izvore na Googlu

Početak devedesetih godina naznačio je kraj dvije velike rukometne velesile - Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Posljednje veliko natjecanje na kojem su nastupale ove dvije reprezentacije, bilo je Svjetsko prvenstvo 1990. godine u Čehoslovačkoj. Rezultatski, ove dvije reprezentacije nisu potonule, ali su zemlje raspale. A svoje priliku iskoristile su neke nove. Prije svega Švedska koju je šira rukometna javnost upoznala nakon fenomenalnog finala u kojem je nadigrala baš Sovjetski Savez 27:23. Bengt Johansson na klupi, na terenu Ola Lindgren, Magnus Wislander, Erik Hajas, dugokosi Staffan Olsson, na crti Per Carlén, na golu sjajni dvojac Mats Olsson - Tommy Svensson. Nešto sasvim novo, modernije nego do tada.

Oni su bili osnova reprezentacije koju ćemo kasnije nazvati Bengt-Boys odnosno Bengan boys i koja je u narednih deset godina četiri puta bila prvak Europe, dva puta svjetski, te je još uzela dvije bronce, jedno srebro na najboljim svjetskim smotrama. Na Olimpijskim igrama su tri puta zaredom gubili u finalu, od Barcelone preko Atlante do Sydneya. U tom periodu ostali su bez medalje tek na Europskom prvenstvu 1996. godine.

"Kada sam došao na klupu reprezentacije, mislio da tu ostajem jedan ili eventualno dva ciklusa, ali smo krenuli. Nitko nije očekivao da možemo dobiti Sovjetski Savez u finalu Svjetskog prvenstva 1990, pa onda je tu bilo finale Olimpijskih igara 1992. godine, odnosno naslov europskih prvaka u Portugalu. Sve to je potrajalo poprilično dugo, na klupi reprezentacije sam bio čak 16 godina. Iza mene je ostalo puno velikih utakmica, kroz reprezentaciju je prošao veliki broj sjajnih igrača", reći će danas Johansson.

Te 1994. godine, Portugal je bio domaćin prvog Europskog prvenstva u rukometu, Magnus Andersson je bio MVP turnira, Tomas Svensson, Erik Hajas, Pierre Thorsson uz pomenutog Anderssona su se našli u najboljoj postavi. U finalu su Švedi razbili Rusiju 34:21, što je do danas najveća razlika ostvarena u finalnoj utakmici na Europskim prvenstvima. Do naslova je Švedska stigla sa sedam čistih pobjeda, najbliži su im bili Španjolci i Hrvati koji su poraženi tri razlike.

Drugu titulu europskih prvaka Šveđani su osvojili 1998. godine. Ovaj put s jednim porazom i ne tako uvjerljivom pobjedom u finalu. U posljednjoj utakmici bili su bolji od Španjolske 25:23. Pettersson je s krila zabio za potvrdu pobjede 15-tak sekundi prije kraja. Sada su tu nova lica bili golman Peter Gentzel, zatim Ljubomir Vranješ, Stefan Lövgren, Martin Frändesjö.

Naslov Europskog prvaka Švedska je prvi put obranila 2000. godine, u Hrvatskoj. Opet su u finalu igrali s Rusima, ali ovo je za razliku od Portugala bilo daleko neizvjesnije, ustvari jedno od dramatičnijih uopće. Nakon regularnog toka nije bilo pobjednika (24:24), iako su Rusi na poluvremenu imali velikih šest golova prednosti (15:9), pa plus tri nakon prvog, na kraju su se igrala ukupno četiri produžetka. Wislander je bio siguran na crti, Rusi nisu uspjeli izjednačiti u preostalih četrdeset sekundi. U Zagrebu su Šveđani postali prva i jedina reprezentacija do danas koja je obranila naslov prvaka Europe. Ali to nije bilo.

Treću zaredom, ukupno četvrtu titulu Šveđani će uzeti na domaćem parketu. Opet nakon produžetaka. Sada je pala Njemačka, nisu se igrala četiri, tek dva za 33:31. Gentzel je bio najbolji golman turnira, Wislander najbolji igrač.

"Tajna našeg uspjeha bilo je zajedništvo, odlično sam poznavao sve igrače, znao sam kako razmišljaju. Uz to, jako malo smo od natjecanja do natjecanja mijenjali igrače, tek eventualno jednog, dvojicu", dodaje Johansson koje je san ostala i njegovim momcima zlatna olimpijska medalja, međutim bez obzira na sve, Švedska je obilježila jedno rukometno poglavlje, ponudila je nešto novo u ovom sportu.

Tomas Svensson je počeo s 22 godine, trajao je jako dugo. Magnus Andersson također, Magnus Wislander, Staffan Olsson i Ola Lindgren ušli su u tim s 26 i trajali do 38. Fenomenalna trojka koja je ginula u reprezentativnom dresu dugih 12 godina. Naravno, cijenu su Šveđani platili kasnije, nije bilo mladih, novih, nije bilo rezultat. Bengt je digao ruke nakon 2004. godine i 471 zvanične utakmice na klupi. Bengt i njegovi boysi koji su postavili neke rekorde, zadali domaće zadatke i čekaju. Hoće li netko u današnjem rukometu uzeti tri naslova prvaka Europe zaredom. Nije nemoguće, iako je realno jako teško.