Imao je 30 prijeloma lubanje sada ima i medalju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Colby Stevenson je skijaš cijeli svoj život. Odrastao je u Park Cityju u Utahu, bio je na skijama sa dvije godine. Kao slobodni skijaš je nastupao u disciplini slopestyle od svoje osme godine. Ljeta je provodio kao klinac učeći nove trikove na rampama u olimpijskom trening centru u Park Cityju, vježbajući prevrtanja i okretanja koja su mu na kraju postala sastavni dio njegovo života.

"Skijanje mi je dalo beskrajne mogućnosti.Roditelji su me stavili na skije sa 14 mjeseci, a onda su mi omogućili da se okušam u mnogim drugim sportovima. Oni su uvijek bili moja najveća podrška - čak i u najtežim trenucima, nikada nisu sumnjali u moje snove. Zahvaljujući uvjetima u Park Cityju mogao sam juriti svoje snove od malih nogu", reći će Stevenson koji je polako počeo i ostvarivati svoje snove. Koji su prekinuti u dijeliću sekunde. Jedne večeri. Tamo negdje u ruralnom dijelu Idaha.

Nekoliko sati ranije, prisutnima je ponudio jednu od svojih najboljih izvedbi ikada na natjecanju u Mount Hoodu u Oregonu. Na povratku kući uzeo je ključeve kamioneta svog prijatelja Johna Michaela Fabrizija koji se na istom slomio nogu. Colby je vozio očito i sam umoran, a umor i volan često znaju biti jako opasna kombinacija. Vrlo brzo će to shvatiti i Stevenson.

Teška nesreća, kamionet se prevrnuo nekoliko puta, krov je bio potpuno uništen. Fabrizi je imao strašno puno sreće, Colby jedan mali dijelić. Samo zato što je ostao živ. Samo zato. Zadobio užasne ozljede glave, 30 prijeloma lubanje, najviše u dijelu između obrva, slomio je vratne kralješke i rebra, dijelove čeljusti i očne duplje.

Oteklina na njegovom mozgu bila je tolika da su liječnici bili posve pesimistični kad je u pitanju potpuni oporavak i stavili su ga u induciranu komu. Koliko je operacija prošao tih dana, ni sam ne pamti. Pakao. Tko je u tom trenutku uopće imao hrabrosti da razmišljao o skijanju.

Na kraju, Stevenson se probudio u bolničkom krevetu.

"Probudio sam se u bolničkom krevetu sa svojim najmilijima oko mene. Nisam znao šta se dogodilo". Majci sam rekao "žao mi je što si se morala vratiti". Svi prisutni oko mene su znali da to ja. Da još uvijek mogu razmišljati svojom glavom" prisjeća se Stevenson koji će proći izuzetno težak oporavak.

"Bilo je to pola godine pakla. Kad sam se vratio kući, bio sam stvarno depresivan. Imao sam veliku otvorenu ranu na lubanji i bilo mi je teško pogledati se u ogledalo. Stvarno sam mislio da je gotovo. Ako ste ikada imali slomljenu kost, znate kako je to, a ja sam imao slomljene kosti po cijeloj glavi. Sve me je boljelo. Cijelo vrijeme". Ipak skijanje je bilo tu negdje, barem u mislima.

" Radio bih trikove u svojoj glavi. Zatvorio bih oči i zamišljao. Ta vizualizacija bila je veliki dio mog oporavka. Mjesece je proveo na rehabilitaciji, fizikalnoj i radnoj terapiji i vraćanju snage. Neki problemi su se zadržali: hronični bol u vratu, poteškoće u donošenju jednostavnih svakodnevnih odluka i problemi s ravnotežom koji proizlaze iz unutrašnjeg uha. Naučio sam voljeti male stvari. Vrući tuš bio je vrhunac mog dana. I kartanje s bakom. Bilo je tako zabavno, ne bih to mijenjao ni za što" priča Colby.

Međutim, odustajao nije. Za početak nakon par mjeseci se našao na biciklu. Nesreću je doživio 2016. godine, prvi put je na skijama bio šest mjeseci kasnije. Njegovi doktori su mu dozvolili da ponovo skija, uz jedno upozorenje: "Bez naglih pokreta glavom, bez okreta u zraku."

"Prvog dana izlaska, isprobao je svoj omiljeni trik. Kada sam izveo taj trik, znao sam da mogu da se vratim. Nikada nisam osjetio toliko slobode kao tog trenutka".

Već početkom siječnja 2017. godine nastupio je u Italiji i ostvario trijumf. Ozljeda ramena sprečila je Stevensona nastupi na Olimpijadi 2018. , ali dvije godine kasnije u Aspenu u Coloradu, Stevenson je postao prvi rookie koji je osvojio dvije zlatne medalje na X Games-u.

Šest godina nakon tešeke nesreće Colby je došao na Olimpijadu, ovu u Pekingu i osvojio je medalju. Srebrna je, ali za Stevensona ima težinu zlatne. Birk Ruud je bio zlatni, Stevenson srebrni iako je nakon prve vožnje sakupio tek malih 34.75 poena.

"Koliko god to nekome čudno zvuči nesreća je jedna od najboljih stvari koja mi se ikada dogodila jer sada imam potpuno drugačiji pogled na život. Imam, naravno, i ogroman ožiljak na čelu i razbijenu lubanju, ali funkcioniram. Dakle, dobro sam. Nakon osvojene medalje bio sam nekako u oblaku, uspio sam izvesti trik onako kako sam želio" istakao je nakon svega Stevenson.