Wembley je prilika za neke nove junake

U nešto manje od pet mjeseci Hrvatska i Engleska po treći će put odmjeriti snage. Bogata povijest međusobnih susreta ove dvije reprezentacije samo je jednom ponudila trilogiju unutar iste godine.

Bilo je to one, već sada slavne i pomalo davne 2018. godine, kada je Hrvatska u polufinalu Svjetskog prvenstva porazila Englesku i na kraju se okitila srebrnom medaljom.

Nakon toga, baš kao i danas, uslijedila su dva susreta u Ligi nacija, od kojih je jedan, baš kao i ovaj nedavni, odigran pred praznim tribinama Rujevice. Jedina razlika između daleke i bliske prošlosti jest u friškom i nesvakidašnjem porazu od 0:7, za razliku od onog remija bez pogodaka na istom mjestu.

Utakmica, lišena važnijeg rezultatskog značaja, igrat će se na Wembleyu, a osim kao priprema za posljednje kolo i susret s Češkom, u kojem Vatreni brane elitni status u Ligi nacija, mogla bi poslužiti i kao poligon za neka nova imena koja će prvi put odjenuti kockasti dres.

Kroz ozljede do potencijalnih zamjena

Nije bilo lako tog 17. lipnja predvidjeti sve što će se naknadno događati na relaciji ovih dviju reprezentacija.

Na otvaranju Svjetskog prvenstva Englezi su imali veliko poštovanje prema Hrvatskoj. Dijelom zbog sjećanja na Rusiju, dijelom zbog upitnika u vlastitim redovima, a dijelom i zbog statusa Vatrenih koji su nakon dvije uzastopne medalje na Mundijalima izgledali poput nagazne mine koja bi u svakom trenutku mogla eksplodirati i pomrsiti račune najvećima.

Danas je slika ipak nešto drukčija. Iako je posljednja utakmica protiv Španjolske pokazala da Bilićeva reprezentacija ima goriva za utrku s najbržim bolidima, treba biti realan i priznati da je to dobrim dijelom izgledalo kao posljedica zajedničkog skupljanja glava nakon riječkog brodoloma. Za stvaranje kontinuiteta trebat će još vremena. I igrača.

Ozljede će, neočekivano, krojiti hrvatski sastav na kultnom Wembleyu. Bilić ne može računati na Andreja Kramarića, Franju Ivanovića, Marina Pongračića i Kristijana Jakića, dok su pod upitnikom Josip Šutalo, Joško Gvardiol, Josip Stanišić i Luka Sučić. Ivan Perišić neće biti u konkurenciji zbog crvenog kartona iz prethodne utakmice.

Svoje prve minute u reprezentativnom dresu čekat će Niko Galešić, Šimun Hrgović i Marin Šotiček. Najveće izglede za debi ima upravo Šotiček, osobito uzme li se u obzir da ovoj reprezentaciji kronično nedostaje iskonski krilni napadač. Zanimljivo će biti vidjeti i tko će preuzeti mjesto udarne špice. Beljo i Matanović dosad su dobivali najviše povjerenja Slavena Bilića, ali ne može se zanemariti ni sjajna forma Ante Budimira.

Važnije je ono što dolazi

Već smo spomenuli kako ova utakmica nema pretjeran rezultatski značaj. Hrvatska još uvijek ima teoretske šanse da s dvije pobjede, protiv Engleske i Češke, dohvati drugo mjesto, ali teoriji smisao oduzima činjenica da jedna od tih pobjeda mora biti ostvarena s osam golova razlike protiv Engleske, uz uvjet da Englezi u posljednjem kolu izgube od Španjolske.

I dok je ovaj drugi dio scenarija sasvim realan, za prvi bi trebalo ono rukometno čudo iz Poljske podići na neku novu potenciju i još mu dodati pokoji eksponent.

Ono važnije za Bilića i Hrvatsku dolazi u nedjelju, kada na Opus Areni gostuje Češka. Ne bude li većih iznenađenja, Hrvatska će taj susret dočekati s tri boda prednosti i sama odlučivati o svojoj sudbini. A tko zna, možda i na Wembleyu Vatreni uspiju otkinuti koji bod domaćinu.

Bio bi to lijep znak sjećanja na skorašnju godišnjicu one velike Bilićeve pobjede (2:3), kada je Hrvatska Englezima utišala Wembley i ispisala jednu od najljepših stranica svoje nogometne povijesti.

Uspiju li Vatreni ostati u elitnoj skupini Lige nacija, bit će to lijepa utješna nagrada za turbulentno razdoblje nakon Svjetskog prvenstva i odlaska Zlatka Dalića. S takvim samopouzdanjem bit će lakše ući i u novi kvalifikacijski ciklus za Europsko prvenstvo, u kojem bi Hrvatska napokon trebala pokazati da i dalje ima potentnu momčad i da ono najbolje nije ostalo negdje u ruskoj prošlosti.