Velež u Europi: Bio je blizu polufinala Kupa UEFA, padali su Rusi, Englezi, Portugalci, Grci

Dok u pravom smislu riječi europska klupska takmičenja nisu zaživjela, svoju težinu su imala ona manje poznata. Poput recimo Mitropa Kupa koji se igrao od 1927. godine. Bio je tu kasnije i Srednjoeuropski kup, odnosno Rapan Cup. Taj Rapan Cup bismo mogli usporediti s recimo Intertoto Kupom ili današnjom Konferencijskom ligom.

Počelo je šezdesetih

Velež je zaigrao Mitropa Cup 1960. godine, ali je sustav takmičenja bio poprilično zanimljiv. Klubovi su igrali međusobno po dvije utakmice, bodovi odnosno ostvareni rezultati su se pripisivali zemljama. Mađarska je imala dva boda više od Jugoslavije, Velež je bio siguran u dva susreta protiv Alessandrije.

Upravo je svoj prvi pravi izlazak na europsku scenu mostarski Velež imao u Rapan Kupu još tamo 1962. godine. Osam skupina po četiri ekipe, ukupno 32. Samo su pobjednici skupina mogli u četvrtfinale.

Te godine uz Velež, bivšu Jugoslaviju su predstavljali Sarajevo, Rijeka, OFK Beograd. Svi zajedno su se našli u društvu klubova kao što su Slovan Bratislava, Young Boys, Padova, Ajax, Bayern, Feyenoord, Basel, Kaiserslautern, Nancy, klubovi koji i danas imaju svoje ime i prezime u Europi.

Velež je osvojio tada pet bodova, posebno vrijedne pobjede bile su protiv Hildesheima 9-1 u Mostaru ili ona gostujuća protiv ekipe koja se zvala Blauw-Wit iz Amsterdama. Pécsi Dózsa je završila na prvom mjestu, ona je bila prejaka kako za Velež tako i za ostale ekipe.

Sljedeće godine je Velež bio još bliže. Ostao je dva boda kratak. Zagłębie Sosnowiec su Rođeni savladali na svom terenu 4-1, maksimalan učinak su imali protiv SC Motor Jena, danas Carl Zeiss Jene. Domaći remi protiv Slovnafta iz Bratislave tadašnjeg osvajača ovog takmičenja, Velež je koštao prolaza dalje. U to vrijeme na sceni je bila ekipa u kojoj su igrali Ćurković, Slišković, Selimotić, Alajbegović, Šestić, Radiljević, Repar, Benco, Čerkić, Kordić, Benco, Oručević, Glavović.

Jako blizu polufinala Kupa UEFA 

Sedamdesete su bile posebne, neponovljive za mnoge generacije navijača ovog kluba. Tatran Prešov je bio neka vrsta uvoda, sakupljanja iskustva jedne nove generacije, prije sezone 1974/75. U kojoj Rođeni ruše tadašnje velikane europskog nogometa. Spartak iz Moskve i to nakon poraza u prvoj utakmici 3-1. U ludom revanšu su Rođeni bez Bajevića uspjeli slaviti 2-0. Po jakoj kiši, pravom nevremenu, reflektori su se gasili dva puta, ali su Rođeni zabili dva puta. Jednom pokojni Marko "Kana" Čolić, drugi put pet minuta prije Jadran "Ćela" Topić.

U Beču je Rapid izbjegao nekako poraz (1-1), ali u Mostaru nije, pa su uslijedila dva kulta okršaja protiv Derby Countyja. Derby je u tom trenutku bio toliko jak da je na kraju te sezone uzeo naslov prvaka Engleske. Taj jaki Derby je stradao pod Bijelim Brijegom, Colin Boulton je četiri puta vadio loptu iz svoje mreže.

U tom trenutku Velež je bio u društvu Juventusa, HSV-a, Kölna, Borussije Mönchengladbach. Ni Twente koji je tada predstavljao zemlju totalnog nogometa nije izdržao u Mostaru, Rođeni su sačuvali svoju mrežu, u Nizozemsku su otišli s jednim golom prednosti (Kvesić). Tamo su bili jako blizu produžetaka kada je Niels Overweg zabio za 2-0 minutu prije kraja. Twente je igrao finale Kupa UEFA te sezone.

U sjeni tog četvrtfinala ostalo je finale Srednjoeuropskog Kupa. Nakon skupine u kojoj je završio ispred Austrije Beč i Perugie, u finalu je u dva susreta bila bolja Admira Wacker.

Borussia se izvukla,  AEK nije 

Iako je u osamdesetima imao dvije-tri sjajne generacije, Velež u Europi nije napravio veliki rezultat. Dva puta je eliminiran u drugom kolu Kupa Kupova, jednom u drugom kolu Kupa UEFA, ali su protivnici bili opet izuzetno jaki. Lokomotiva Leipzig, Vitoša (današnji Levski) te Borussia Dortmund. Posljednji put su Rođeni stigli do osmine finala Kupa UEFA kada je to malo tko očekivao.

U sezoni 1988/89, eliminirani su Apoel s Cipra, Belenenses (Portugal) ali je famozni Mike Galloway bio posebno raspoložen u dresu Heartsa koji je zaustavio Velež. Taj isti Hearts je u četvrtfinalu nakon velike borbe poklekao u dva susreta s Bayernom. Ta utakmica 7. prosinca 1988. godine, bila je posljednja Veležova europska u Mostaru. 

Ako već nije u Europi, jeste na Balkanu. Ona ekipa s početka osamdesetih je uspjela uzeti Balkanski kup, preko klubova iz Grčke (AEK), Albanije (Flamuntari) i Bugarske (Trakija).

Prošao je puno toga Velež u poslijeratnom periodu, do ponovnog susreta s klubovima u Europi. To je bilo u sezoni 2021/22, protivnici su bili Coleraine, AEK i Elfsborg. Eliminacija AEK-a bila je velika senzacija. Jedna od najvećih kada je u pitanju poslijeratni nogomet u BiH. Jer izbaciti jedan klub iz Grčke u Ateni, to nije nešto što se često događa. Ta generacija koja je napravila taj rezultat svakako je našla svoje posebno mjesto u povijesti kluba

Nakon toga gledali smo Velež još dva puta, u prvom pretkolu Konferencijske lige. Jednom je koban bio malteški Hamrun, drugi put Inter Club d' Escaldes iz Andore. Poraz u Andori bio je jedan od najtežih Veležovih u Europi ikada.

Za razliku od prethodnih utakmica, ovaj put će Velež kao domaćin svoje igrati u Zenici, na stadionu Bilino polje. tamo će ugostiti predstavnika Moldavije Milsami Orhei. Jedna totalno nova podmlađena ekipa čiji je trener Rahimić bio akter utakmica protiv Heartsa. Jedna mlada ekipa koja ovakvu utakmicu nikada nije igrala.