Što se dogodilo nekada slavnom i velikom Anderlechtu?

Nekada je bilo gotovo nezamislivo govoriti o završnicama europskih kupova, a da se u priči ne spomene Anderlecht. Belgijski velikan desetljećima je pripadao samom vrhu europskog nogometa, osvajao trofeje i stvarao momčadi koje su se ravnopravno nosile s najvećim klubovima kontinenta. Kroz njegovu svlačionicu prošli su brojni velikani, ali i nogometaši s prostora bivše Jugoslavije.

Zlatno doba belgijskog velikana

Anderlecht je još 1970. godine igrao finale Kupa velesajamskih gradova, u kojem je poražen od Arsenala. Bio je to svojevrsni uvod u veliko razdoblje briselskog kluba, koji je u drugoj polovini sedamdesetih godina osvojio niz europskih trofeja i postao jedno od najvažnijih imena kontinentalnog nogometa.

Ekipa predvođena velikanima poput Roba Rensenbrinka, Françoisa Van der Elsta i Arieja Haana obilježila je jednu od najsjajnijih epoha u povijesti kluba. Anderlecht je 1976. godine osvojio Kup pobjednika kupova pobjedom protiv West Hama, a dvije godine poslije isti je trofej podigao nakon finalnog trijumfa protiv bečke Austrije. Između ta dva uspjeha, 1977. godine, igrao je još jedno finale, ali je tada bolji bio Hamburger SV.

Uspjesi nisu stali na tome. Anderlecht je 1976. osvojio i europski Superkup protiv Bayerna, a 1978. godine bio je bolji od Liverpoola. Iako mu je u domaćem prvenstvu ozbiljan konkurent bio Club Brugge, belgijski nogomet tada je imao snažnu međunarodnu reputaciju, a Anderlecht je bio njegov najistaknutiji predstavnik.

Osamdesete su donijele nastavak velikih europskih priča. Anderlecht je 1983. osvojio Kup UEFA, svladavši u finalu Benficu, dok je godinu poslije ponovno stigao do završnice, u kojoj je nakon dvije utakmice i izvođenja jedanaesteraca uspješniji bio Tottenham.

U Kupu prvaka belgijski je klub također ostavio dubok trag. Aston Villa zaustavila ga je u polufinalu 1982., a Steaua iz Bukurešta 1986. godine. U drugoj polovini desetljeća Anderlecht je tri sezone zaredom stizao barem do polufinala ili četvrtfinala najjačeg europskog natjecanja. Posljednje veliko finale iz tog razdoblja odigrao je 1990. godine, kada je u Kupu pobjednika kupova izgubio od Sampdorije.

Trofejna riznica i godine čekanja

Povijest Anderlechta ispunjena je trofejima. Klub je osvojio 34 naslova prvaka Belgije, devet nacionalnih kupova, 13 belgijskih Superkupova i tri Liga kupa. Na međunarodnoj sceni može se pohvaliti Kupom UEFA, dvama naslovima Kupa pobjednika kupova i dvama europskim Superkupovima.

Ipak, velika prošlost ne jamči uspješnu sadašnjost. Posljednji naslov belgijskog prvaka Anderlecht je osvojio 2017. godine, kada je podigao i Superkup, a od tada traje razdoblje u kojem se klub pokušava vratiti na nekadašnju razinu.

Anderlecht je ostao jedno od najvećih imena belgijskog nogometa, ali više nema onu težinu koju je nekoć imao u Europi. Sportski rezultati, promjene u upravljačkoj strukturi i neujednačena klupska politika obilježili su posljednje godine, pa je klub koji je nekoć bio redovit sudionik završnica europskih natjecanja danas u potrazi za novim identitetom.

Marc Coucke i turbulencije u vrhu kluba

U prosincu 2017. godine Anderlecht je preuzeo belgijski poduzetnik Marc Coucke, jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. Coucke je bogatstvo stekao ponajprije u farmaceutskoj industriji, a svoju tvrtku Omega Pharma prodao je američkoj kompaniji Perrigo 2014. godine u poslu vrijednom približno 3,6 milijardi eura. Nakon poslovnog spora uslijedila je i višemilijunska odšteta.

Prije preuzimanja Anderlechta bio je vlasnik Oostendea, gdje je pokušao izgraditi ambiciozan sportski projekt. Dolazak u Bruxelles, međutim, pokazao se znatno zahtjevnijim. Unatoč financijskim mogućnostima, klub nije uspijevao pronaći stabilan sportski model koji bi ga vratio u vrh belgijskog i europskog nogometa.

Coucke se 2020. povukao s predsjedničke pozicije, ali je ostao ključna figura vlasničke strukture. Navijači su mu zamjerali i izbor Woutera Vandenhautea, koji je kasnije također napustio vodeću funkciju. Godine 2025. u prvi plan ponovno je došao Michael Verschueren, predstavnik obitelji koja desetljećima ima važnu ulogu u povijesti kluba.

Obitelj Verschueren i Anderlecht povezani su već generacijama. Constant Vanden Stock, predsjednik koji je klub vodio od 1971. godine, ostavio je toliko dubok trag da stadion nosi njegovo ime. U vlasničkoj strukturi značajnu ulogu imao je Michel Verschueren, Michaelov otac, koji je dugo obnašao funkciju glavnog menadžera kluba.

Michel je bio jedan od najutjecajnijih ljudi u povijesti Anderlechta, a njegovo ime ostalo je sinonim za razdoblje velikih sportskih i organizacijskih uspjeha. Obiteljska povezanost s našim prostorima dodatno je zanimljiva: njegova supruga Marija imala je hercegovačke korijene, iz Stoca.

Danas je u klupskom životu važnu ulogu preuzeo njihov sin Michael, koji nastavlja obiteljsku priču u jednom od najpoznatijih belgijskih klubova.

Luka Peruzović, Hajdukovac koji je obilježio Bruxelles

Kada se govori o nogometašima s prostora bivše Jugoslavije koji su ostavili trag u Anderlechtu, posebno mjesto pripada Luki Peruzoviću.

Bivši nogometaš Hajduka u Bruxelles je stigao 1980. godine i ondje ostao do 1986. Kao čvrst i pouzdan defenzivac bio je važan dio ekipe koja je osvajala domaće trofeje i uspješno nastupala u Europi.

S Anderlechtom je osvojio tri naslova prvaka Belgije, nacionalni Superkup i Kup UEFA 1983. godine. U finalu protiv Benfice belgijska je momčad slavila nakon dvije utakmice, a na klupi portugalskog velikana sjedio je proslavljeni švedski trener Sven-Göran Eriksson.

Peruzović je svoju vezu s Anderlechtom nastavio i nakon igračke karijere. Godine 1993. osvojio je naslov prvaka Belgije kao trener, čime je dodatno učvrstio svoje mjesto među ljudima koji su ostavili dubok trag u povijesti kluba.

Njegov put najbolji je primjer koliko je nogometašima iz bivše Jugoslavije Anderlecht mogao značiti kao odskočna daska, ali i kao sredina u kojoj su ostvarivali najveće uspjehe karijere.

Od Hajduka do Anderlechta: duga veza s hrvatskim nogometom

Peruzović nije bio jedini igrač povezan s Hajdukom koji je nosio dres belgijskog velikana. Još prije njega u Bruxellesu je bio nekadašnji Hajdukov golman Zdenko Vukasović, a u Anderlechtu je igrao i Mićun Jovanić.

Među ostalim hrvatskim nogometašima koji su u različitim razdobljima bili članovi kluba nalaze se Željko Pavlović (iz Sarajeva), Ivica Mornar, Antonio Milić, Ivan Santini i Marko Pjaca.

Posebno je zanimljiva priča Eddieja Krnčevića, australskog Hrvata koji je početkom osamdesetih igrao za Dinamo, a kasnije je karijeru nastavio u Anderlechtu. Sličan put imao je i vratar Ranko Stojić, koji je također bio povezan s oba kluba, iako za Anderlecht nije upisao službeni nastup.

Među napadačima posebno se ističe Josip Weber, koji je nakon sjajnih nastupa za Cercle Brugge stigao u Anderlecht. Weber je od 1992. do 1994. tri godine zaredom bio najbolji strijelac belgijskog prvenstva, čime je zaslužio transfer u najveći belgijski klub. 

Njegovi golovi i nastupi učinili su ga jednim od najpoznatijih napadača tog razdoblja u Belgiji.

Ni igrači iz Bosne i Hercegovine i Srbije nisu bili iznimka

Anderlecht je tijekom godina otvarao vrata i brojnim nogometašima iz Bosne i Hercegovine te Srbije.

Među njima se ističe Suad Katana, bosanskohercegovački reprezentativac koji je za belgijski klub igrao od 1996. do 1998. godine. U Bruxellesu je nastupao i srpski golman  Zvonko Milojević, koji je bio član Anderlechta od 1997. do 2003. godine.

U novijem razdoblju za klub je igrao i Ognjen Vranješ koji je u Anderlecht stigao 2018. godine.

Popis igrača s prostora bivše Jugoslavije uključuje i imena poput Milana Jovanovića, Aleksandra Mitrovića, Luke Milivojevića i Milana Jankovića. Svaki je od njih u različitim razdobljima bio dio priče o klubu koji je desetljećima privlačio nogometaše iz različitih nogometnih sredina.

Klub velike povijesti koji traži povratak na vrh

Anderlecht je mnogo više od najtrofejnijeg belgijskog kluba. Njegova povijest govori o razdoblju u kojem su belgijske ekipe bile ravnopravne najvećim europskim silama, o trenerima i igračima koji su obilježili generacije te o klubu koji je znao pobjeđivati i na domaćoj i na međunarodnoj sceni.

Za hrvatske i druge nogometaše s prostora bivše Jugoslavije Bruxelles je godinama bio važna postaja u karijeri, mjesto na kojem su osvajali trofeje, igrali velike europske utakmice i gradili svoje nogometno ime.

Danas Anderlecht pokušava pronaći put prema staroj slavi. Povijest mu daje ugled, navijači očekuju povratak trofejima, a bogata tradicija obvezuje klub da ponovno postane ono što je nekoć bio – nezaobilazno ime europskog nogometa. Večeras će se ekipa Anderlechta suprostaviti Dinamu u prvom kolu Europske lige. Moguće je da stadion ne bude ispunjen. Mlađim generacijama definitivno ime Anderlechta ništa ne znači posebno. Valjda su takva ova nova vremena.