Što je napravio Barbarez? Od nemoguće misije do reprezentacije koja ne odustaje
Kada je preuzeo reprezentaciju Bosne i Hercegovine, činilo se da je pred Sergejem Barbarezom još jedna nemoguća misija. Problema je bilo na svakom koraku, a budućnost reprezentacije izgledala je sve samo ne onako kako je danas možemo zamisliti.
Govorio je o Europskom prvenstvu 2028. godine, svjestan koliko je dug i težak put do tog cilja. Znao je da pred njim nije samo stvaranje ekipe koja će pobjeđivati, nego i izgradnja reprezentacije koja će ponovo imati identitet, karakter i povjerenje navijača.
Uz sve to, morao je i trenerski odrastati. I to protiv Nizozemske, Njemačke, Mađarske i drugih ozbiljnih evropskih selekcija. Bilo je svega: grešaka, pogrešnih poteza, nezadovoljstva, kritika i sumnji. Ali Barbarez je gurao dalje. Onako tvrdoglavo, mostarski. Bez odustajanja i bez traženja prečica.
Hodao je po Evropi, obilazio stadione, gledao utakmice prve, druge i nižih liga. Tražio je igrače, razgovarao, nudio imena direktoru Emiru Spahiću, koji je potom završavao poslove. Tražio je nova rješenja, nova lica i igrače koji možda nisu bili u prvom planu, ali su mogli donijeti nešto novo reprezentaciji.
I reprezentacija je, korak po korak, počela izgledati drugačije.
Jedna utakmica, druga utakmica, novi igrači, mladi, promjene u sastavu i stalno neka nova imena na spiskovima. Polako se stvarala širina kadra, a s njom i osjećaj da se nešto ipak mijenja.
Utakmica protiv Rumunjske bila je 32. za Sergeja Barbareza na klupi reprezentacije BiH. Za to vrijeme vidjeli smo mnogo toga, ali ono što se događalo od druge polovine prošlog ciklusa do danas posebna je priča.
Jedan povratak protiv Rumunjske, pa dva gotovo nemoguća u baražu protiv Walesa i Italije. Zatim još jedan veliki preokret protiv Švedske, a sada i novo izdanje protiv Rumunjske.
Zajedničko svim tim utakmicama? Zmajevi su bili u rezultatskom zaostatku. Protivnici su vodili, utakmice su u pojedinim trenucima izgledale izgubljeno, a reprezentacija se nalazila na konopcima. Ipak, odustajanje nije bilo opcija.
Bez obzira na rezultat. Bez obzira na to koja je formacija, tko je u početnom sastavu, tko je na terenu, a tko čeka priliku s klupe.
Naravno, postoji i druga strana priče. Ona koja govori o ispuštenim vodstvima, padovima koncentracije i trenucima u kojima je reprezentacija sebi nepotrebno komplikovala život. To se ne smije zanemariti. Ali jednako je važno prepoznati ono što se ne vidi uvijek u konačnom rezultatu. Ova reprezentacija naučila je da utakmica nije izgubljena dok sudija ne odsvira kraj.
A to nije mala stvar.
Barbarez je, čini se, vratio nešto što je reprezentaciji godinama nedostajalo
Jedan od važnih pokazatelja njegovog rada jeste i činjenica da reprezentacija više nije zatvorena skupina igrača. Naprotiv, vrata su otvorena, priliku dobijaju mladi, a selekcija postepeno dobija novu širinu.
Tokom Lige nacija Barbarez je prvi put pozvao šestoricu igrača u A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a trojica su dobila priliku za debi.
Prvi je zaigrao Zinedin Smajlović. Defanzivac je debitirao 25. rujna na gostovanju Poljskoj. Tri dana kasnije, u pobjedi protiv Rumunjske u Bukureštu, prve minute upisao je Ajdin Hasić.
Poziv je dobio i Kenan Busuladžić iz Malmöa, ali se zbog teške ozljede nije mogao priključiti ekipi. Luka Đurić iz Paderborna bio je na klupi u dvije utakmice, dok je Matej Deket na posljednjem okupljanju bio među rezervama protiv Švedske.
Na spiskovima za Ligu nacija bio je i Mladen Jurkas. Mladi golman već je ranije bio uz A reprezentaciju, ali još čeka priliku za prvi nastup.
Ukupno je Barbarez tijekom šest utakmica Lige nacija pozvao 32 različita nogometaša. Od njih 24 dobila su priliku za igru, dok osmorica nisu upisala nijednu minutu.
To nije samo statistika. To je pokazatelj širine kadra, ali i jasne namjere izbornika da što većem broju igrača omogući da osjete atmosferu A reprezentacije. Da upoznaju zahtjeve, osjete svlačionicu i shvate da njihova vrata prema najvećoj sceni nisu zatvorena.
Dovoljno je bilo pogledati početni sastav protiv Rumunjske. Nova zadnja linija, šest promjena u odnosu na ranije postave i ekipa s prosjekom od svega 23,4 godine.
Ipak, nije se radilo samo o podmlađivanju ekipe. Barbarez je imao plan, a kada je utakmica to zahtijevala, imao je i odgovor. Promjena na formaciju 3-4-3 u posljednjih pola sata bila je još jedan pokušaj da se pronađe put do pobjede.
Nije sve izgledalo idealno. Rumunji su imali svoje prilike, bilo je nervoze i trenutaka u kojima je odbrana morala izdržati ozbiljan pritisak. Ali ovi novi Zmajevi nisu se povukli. Nastavili su gurati svoje i još jednom slomili protivnika.
Isto, četvrti put u posljednja četiri međusobna susreta. I to svakako nije podatak za zanemariti.
Od ekipe koja nije imala identitet do one koja jasno pokazuje što želi
Mnogo je posla urađeno za relativno kratko vrijeme. Od ekipe koja je tražila vlastiti identitet do reprezentacije koja sve jasnije zna što želi. Od igrača koji su često djelovali kao da im nedostaje vjere do skupine koja se nakon primljenog gola više ne raspada, nego traži način da se vrati.
Posebno raduje činjenica da se sve to događa uz veliki broj mladih nogometa, pred kojima su tek najbolje godine. Oni ne predstavljaju samo budućnost reprezentacije. Sve češće postaju i njena sadašnjost.
Naravno, pravi ispiti tek dolaze. Europsko prvenstvo 2028. godine ostaje glavni cilj i pravo mjerilo uspješnosti ovog projekta. Sve ostalo su koraci na tom putu. Važni, ponekad i veliki, ali ipak samo koraci.
Ipak, ono što je Barbarez donio nije samo nekoliko velikih pobjeda, preokreta i utakmica za pamćenje.
Vratio je osjećaj da reprezentacija ima budućnost. Da se za nju vrijedi boriti. Da mladi igrači imaju gdje pokazati svoj kvalitet. Da svlačionica ponovo može disati kao jedno i da navijači imaju razlog s ponosom čekati narednu utakmicu.
Možda je upravo to najveća pobjeda ovog projekta.
Jer nije stvar samo u tome koliko puta se ekipa može vratiti nakon rezultatskog zaostatka. Stvar je u tome da više ne spušta glavu kada stvari krenu loše. Da vjeruje u sebe, u suigrača pored sebe i u ono što zajedno grade.
A kada jedna reprezentacija ponovo počne vjerovati u sebe, kada mladi dobiju priliku, kada svlačionica postane zajedništvo, a poraz prestane biti prihvatljiv unaprijed – onda zaista mnogo toga postaje moguće.
Ne tako davno, sve ovo djelovalo je kao nemoguća misija.
Danas Zmajevi ponovo imaju razlog da sanjaju.
A možda je upravo to ono najvažnije što je Sergej Barbarez vratio Bosni i Hercegovini.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.




-webp.webp)
-webp.webp)







-webp.webp)
-webp.webp)








