Razlog za mali optimizam simpatizerima Zrinjskog

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od klubova koji su u prošloj sezoni pretendirali za europske pozicije, Zrinjski je definitivno imao daleko najmlađu momčad, a kada se na kraju podvukla crta, bilo je lako doći do zaključka da je takva momčad istovremeno bila i najveći plus i najveći minus tog Zrinjskog.

Naime, kako smo puno puta pisali i tijekom prošle sezone, kvaliteta, talent, potencijal i energija u dosta utakmica bili su prednost tog Zrinjskog, no u isto vrijeme toj momčadi je nedostajalo rutine i stabilnosti, zbog čega je Zrinjski vjerojatno i izgubio veliki broj bodova u posljednjim minutama (Travnik 2:2, Široki Brijeg 1:1, Čelik 1:1, Zvijezda 1:1, Sloboda 2:3, Kozara 2:3), a što je onda, kao posljedica toga, rezultiralo stvaranjem minusa za klubovima koji su na kraju izborili Europu.

Drugu veliku pogrešku Pod Bijelim brijegom su napravili u zimskom prijelaznom roku, kada su ionako mladu momčad dodatno pomladili prodajom i puštanjem Tonija Šunjića, Samira Dure i Mladena Žižovića, tako da je prometni pad bio samo logičan slijed nerazumljive sportske politike, jer oslabljivale i pomlađivanje momčadi nisu mogli ići zajedno s europskim ambicijama.

Ovog ljeta svjedočimo, pak, ispravnoj sportskoj politici, a ista sigurno može biti razlog za mali optimizam simpatizerima Zrinjskog.

Naravno, pravu vrijednost momčadi Dragana Perića vidjet ćemo tek kada krene borba za bodove, puno toga će se pitati i konkurente, no na papiru to izgleda dosta dobro, puno bolje nego u ovo vrijeme prethodnih godina pa čak bolje nego 2008., iako je Zrinjski tog ljeta, kasnije se ispostavilo, slagao momčad koja je mostarskom klubu donijela drugi naslov prvaka.

Da ne bi bilo zabune, ne tvrdimo da Zrinjski ima momčad za titulu, ali da ima momčad koja se može karakterizirat legitimnim pretendentom za Europu, to definitivno stoji. Ako u obzir uzmemo samo prosjek godina, Zrinjski i dalje ima mladu momčad u kojoj su tek Igor Melher i Igor Žuržinov u kategoriji 30+, no ista je ipak znatno iskusnija nego prošle sezone - prvo iz razloga što igrači poput Hrvoja Miličevića, Mile Pehara i Amera Bekića imaju puno više utakmica u nogama nego prošlog ljeta, a zatim i jer su ciljana pojačanja, osim popunjavanja rupe (Marković) nastale odlaskom Marka Popovića, donijeli iskustvo i kvalitetu više tamo gdje je bilo najpotrebnije, odnosno u veznom redu (Šćepanović) i napadu (Aničić).

Problematičnom se čini samo zadnja linija - zanimljivo, prošlog ljeta je u istoj bila najveća gužva, ali i ona će biti problematična samo pod pretpostavkom da Toni Markić ostane u Njemačkoj.