
Prije deset godina, 7. srpnja 2014. preminuo je Alfredo di Stéfano, jedan od najvećih nogometaša svih vremena.
Alfredo di Stéfano Laulhé rođen je 4. srpnja 1926. u Buenos Airesu, u obitelji talijanskih doseljenika.
Najviše ga se pamti po njegovim igrama za madridski Real gdje je bio važan kotačić u osvajanju 5 uzastopnih titula Kupa prvaka u razdoblju od 1956. do 1960.
Jedini igrač koji je još s Realom osvojio tih pet titula bio je Francisco Gento. Di Stefano je nastupao za tri različite reprezentacije: Kolumbiju, Argentinu i Španjolsku.
Di Stefano, poznat i pod nadimkom La Saeta Rubia (Plava strijela), bio je snažan nogometaš, velike izdržljivosti i tehnički potkovan strijelac.
Di Stéfano je započeo karijeru 1943. kao 17-godišnjak u argentinskom River Plateu. U sezoni 1946. posuđen je u Club Atlético Huracán, ali se vratio u River 1947.
Zbog štrajka nogometaša u Argentini 1949., Di Stéfano je otišao u igrati za Millonarios iz Bogote u kolumbijskoj ligi. Osvojio je šest naslova prvaka tijekom prvih 12 godina svoje karijere u Argentini i Kolumbiji.
Nakon potpisa s Real Madridom bio je sastavni dio jedne od najuspješnijih momčadi svih vremena. Postigao je 216 ligaških golova u 282 utakmice za Real (tada klupski rekord, otkad su ga nadmašili Raúl, Cristiano Ronaldo i Karim Benzema), ostvarivši uspješnu suradnju s Ferencom Puskásom.
Di Stéfano je postigao 49 golova u 58 utakmica u Kupu prvaka (sadašnja Liga prvaka). Bio je to najbolji rezultat svih vremena u to vrijeme. Rekord je u međuvremenu nadmašilo nekoliko igrača, uključujući i spomenuti trio Real Madrida.
Di Stéfano je između 1956. i 1960. zabio u pet uzastopnih finala Kupa prvaka za Real Madrid, uključujući hat-trick u posljednjem.
Možda je vrhunac njegove karijere s klubom bila njihova pobjeda od 7-3 nad Eintracht Frankfurtom u finalu 1960. na Hampden Parku, u utakmici koju mnogi smatraju najboljom ikada viđenom u Europi u klupskom nogometu.
Di Stéfano je prešao u Espanyol 1964. i tamo igrao do umirovljenja u dobi od 40 godina.
Di Stéfano je dobio Ballon d'Or za europskog nogometaša godine 1957. i 1959.
Trenutačno je sedmi strijelac u povijesti prve španjolske lige i četvrti strijelac Real Madrida svih vremena. On je također vodeći strijelac Reala u povijesti El Clásica, skupa s Cristianom Ronaldom.
U studenom 2003., za proslavu UEFA-inog jubileja, Kraljevska španjolska nogometna federacija izabrala ga je za Zlatnog igrača Španjolske kao najistaknutijeg igrača u posljednjih 50 godina.
Izabran je kao četvrti, iza Peléa, Diega Maradone i Johana Cruyffa, u glasovanju koje je organizirao časopis France Football koji je konzultirao svoje bivše dobitnike Ballon d'Ora, s ciljem da izaberu nogometaša stoljeća.
Godine 2004. Pelé ga je uvrstio na FIFA-in popis 100 najvećih svjetskih živućih igrača (u rujnu 2009. rekao je da je Di Stéfano najbolji igrač "ikad").
Di Stéfanovi suvremenici Eusébio i Just Fontaine smatrali su da je on "najkompletniji nogometaš u povijesti".