Na današnji dan preminuo legendarni igrač Barce koji je nastupao za tri države

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 20 godina, 17. svibnja 2002. umro je u Barceloni legendarni nogometaš Ladislav Kubala.

Rođen je kao László Kubala Stecz 10. lipnja 1927. u Budimpešti, kao Mađar slovačkog porijekla.

Kada je imao 19 godina Kubala je s obitelji, navodno kako bi izbjegao vojnu obvezu, otišao iz Ferencvaroša u Slovan iz Bratislave gdje je u dvije godine šest puta nastupio za Čehoslovačku i zabio tri gola. 1948. iz Slovana odlazi u Vasas, navodno ponovno bježeći od novačenja, i tri puta nastupa za Mađarsku. 1949. Mađari postaju komunistička zemlja i Kubala odlazi zauvijek.

Mađarski nogometni savez tužio ga je FIFI, zbog bijega i neodazivanja služenju vojnog roka. FIFA ga je kaznila s jednogodišnjom zabranom igranja nogometa izvan domovine.

Privremeno se skrasio u Pro Patriji, a upravo je u Italiji izbjegao najveću potencijalnu tragediju. Za vrijeme kratkog mandata na 'čizmi', gdje začudo nije nastupio za reprezentaciju, na reviju u Lisabon pozvao ga je tada slavni Torino. Kubala je pristao, ali je morao otkazati zbog bolesti sina.

Avion s igračima Torina na tom se putovanju srušio i nitko iz te slavne generacije nije preživio.

Nemirni duh mađarskog Slovaka tjerao ga je dalje, a izuzetno su se zainteresirali i madridski Real i Barcelona. Katalonci su dobili utrku i 1951. doveli su igrača koji će obilježiti velik dio njihove slavne povijesti. U idućih deset godina kraj nikada jačeg Reala osvojili su četiri naslova prvaka (tri duple krune) i dva kupa velesajamskih gradova, a Kubala je zabio 196 službenih golova i prilikom stote obljetnice kluba navijači su ga izabrali za najvećeg klupskog igrača svih vremena.

Posebno impresivna bila je njegova druga sezona u Barci kada ga je pokosila mononukleoza. Sezona je bila prekrižena, bilo je važno isključivo sačuvati karijeru mladog bisera. No neuništivi Kubala se vratio dva mjeseca prije kraja sezone i donio Barci naslov i kup. Malo je reći da je postao junakom.

U sezoni 1951./'52. postigao je 26 golova u 19 utakmica. Protiv Sporting Gijona dao je 7 golova, protiv Celte 5, a 3 protiv Seville i Racing Santandera. Trener je bio Ferdinand Daučík, a Barcelona je u toj sezoni osvojila 5 trofeja, prvenstvo i 4 kupa.

Godine 1958. godine nagovorio je mađarske reprezentativce Sándora Kocsisa i Zoltána Czibora, da dođu u Barcelonu. Odlično su se uklopili. Barcelona je sljedeće godine osvojila prvenstvo i kup, a godinu kasnije prvenstvo i Kup velesajamskih gradova.

Trener Helenio Herrera rijetko ga je stavljao u igru, a nakon što je dobio otkaz, ponovno je redovno igrao. Godine 1961., postao je trener juniorske ekipe Barcelone, a u sezoni 1962./'63. i seniorske ekipe Barcelona. Dobio je otkaz nakon ispadanja u Kupu velesajamskih gradova od Crvene zvezde iz Beograda.

Za Španjolsku je nastupio 19 puta, a tri je puta pokušao izboriti i nastup na SP-u. U tim ga je epizodama sretna zvijezda napustila i ostao je bez nastupa na mundijalima. 1954. su u doigravanju svladali Tursku 4:1, izgubili 0:1, a tadašnja pravila nisu u obzir uzimala gol-razliku. Na neutralnom terenu odigrali su 2:2 i odlučivao je novčić koji je bio naklonjen Turcima.

Četiri godine kasnije presudio im je remi u Švicarskoj koji je na SP poslao Škote, a 1962. je napokon uspio izboriti nastup, no onda se ozlijedio i zajedno s Di Stefanom morao otkazati nastup.

Nastupio je za reprezentaciju Europe na Wembleyu gdje je zabio dva gola, a u četiri navrata oblačio je i dres Katalonije. Nitko nikada kao Laci Kubala. Nakon duge trenerske karijere umro je 2002. u 75. godini života.