Počinje 23. nogometno Svjetsko prvenstvo: Bivše djevojčice, bivši dječaci

Odbrojavanju je došao kraj. U četvrtak, susretom Meksika i Južne Afrike, službeno počinje 23. nogometno Svjetsko prvenstvo po redu.

Repriza je to uvodne utakmice iz Johannesburga 2010. godine, a da sličnost bude potpuna i ova utakmica odigrat će se jedanaestog dana u lipnju.

Ovaj put uloga domaćina pripada Meksiku, koji će na obnovljenom Azteca stadionu ugostiti južnoafričke "Dječake", kako pripadnici najjužnije regije afričkog kontinenta od milja zovu svoje reprezentativce.

Nostalgični zvuk vuvuzela

Uz nepodnošljivo naporan zvuk vuvuzela, koji s ovim vremenskim odmakom udara na nostalgiju, i šarenilo koje je obojilo stadion Soccer City, Afrika je ugostila prvo Svjetsko prvenstvo na svom kontinentu.

Iako su bili daleko od uloge favorita to nije spriječilo više od 90.000 razdraganih Južnoafrikanaca da vjeruju u pogodak koji će im dati razlog da sa svojim nogometnim herojima zaplešu kultni "Diski", ples osmišljen kao proslava pogotka koji utjelovljuje duh i kulturu nacije.

U svemu tome pitalo se nešto i Meksikance. El Tricolori predvođeni tada već iskusnim braničem Barcelone Rafaelom Marquezom te golobradim mladićima Carlosom Velom, Giovanijem Dos Santosom i Chicharitom došli su na "Mundijal" s velikim očekivanjima nakon što su prethodno u Njemačkoj eliminirani u osmini finala od Argentine nakon produžetaka.

Foto: coda/Flickr / Vuvuzela

Radosti ime ti je Tshabalala

Jedan dječak s "dreadlocksima" u žutom dresu nosio je na leđima očekivanja svoje nacije. Igrajući do tada za Ajax, Dortmund i Tottenham, ipak je najveći trag ostavljao u Evertonu i upravo se s Goodisona profilirao kao udarna igla južnoafričke reprezentacije.

Riječ je naravno o Stevenu Pienaaru, ali bogati životopis nije bio dovoljan da se upiše na stranice mundijalske povijesti, a kako je život kreativan spisatelj pokazalo se u 55. minuti susreta.

Dok su se "Dječaci" igrali na sredini, jedan buntovnik imena Siphiwe Tshabalala je brzinom vlaka bježao po lijevoj strani, dobio loptu, povukao nekoliko metara i bez razmišljanja raspalio u suprotni kut golmana Oscara Pereza za erupciju oduševljenja u Johannesburgu.

Ostat će to jedan od kultnih trenutaka na Svjetskim prvenstvima što zbog ljepote gola koji je kasnije bio kandidiran i za "Puškaša", što zbog originalne proslave već spomenutim "Diski" plesom.

Afrikanci su još jednom svijetu očitali lekciju o zahvalnosti i radosti koja nije uvjetovana onim što imamo, već onim što nosimo u sebi, a njihovo zarazno navijanje nije pokvario ni izjednačujući pogodak Marqueza za konačnih 1:1.

Meksiko je favorit, ali…

Od tada do danas Meksiko je sudjelovao na svakom Svjetskom prvenstvu, dok je Južna Afrika morala sačekati šesnaest godina da se ponovno nađe na Mundijalu.

Samo ovaj podatak dovoljno govori o kvalitativnoj razlici između ove dvije ekipe, a ako uzmemo u obzir da su Meksikanci na tržištu čak pet puta vrjedniji od "Bafane", njihova pobjeda na domaćem terenu i to na otvaranju Svjetskog prvenstva ne bi trebala doći u pitanje.

Ali, čudne su te afričke reprezentacije. Njihova neopterećenost rezultatom i ono iskonsko uživanje u nogometu koje su zadržali sačuvanim od vanjskog utjecaja suludih transfera, materijalizma i pritiska krovnih organizacija mogu biti olakotna okolnost u ovom susretu gdje će pritisak biti apsolutno na Meksiku.

Mirovina, komšija!

Po zakonima prirode razdoblje od šesnaest godina neminovno donosi proces starenja, pogotovo u svijetu nogometa gdje su tadašnji dvadesetogodišnjaci danas već veterani. Djevojke su postale žene, a dječaci odrasli muškarci.

Ta zakonitost nije zaobišla ni sudionike susreta iz 2010. godine ali jedan joj je pobjegao. Riječ je o golmanu Meksika Guillermu Ochoi. Da, to je onaj lik kojeg gledamo samo na Svjetskim prvenstvima, a u međuvremenu možda ima i svoju klupsku karijeru. Ovo će mu biti šesto prvenstvo u karijeri.

Obje ekipe, barem na papiru, najveće zvijezde kriju u napadu. Raul Jimenez s jedne i Lyle Foster s druge trebali bi predvoditi svoje reprezentacije u liderskom i realizatorskom smislu.

Ostatak momčadi Meksika uglavnom sačinjavaju igrači iz domaće lige, a s klupe ih predvodi legendarni Javier Aguirre, a slična situacija je i kod Južne Afrike koju će po rezultatski iskorak povesti Hugo Broos.

Čar otvaranja

Iako su štrajkovi, blokade i sigurnosne krize na trenutak prijetile da utječu na domaćinstvo Meksika, na kraju se sve nekako stišalo, kako to obično biva pred velika natjecanja.

Otvaranje na stadionu Azteca ili po novom stadion Banorte će sigurno biti spektakularno, a već sada je zainteresiranost ogromna pa će organizatori veliki problem imati s tisućama ljudi koji će na stadion htjeti ući ilegalno.

Čast da nastupi na samom otvaranju imaju Shakira i Burna Boy koji će izvesti pjesmu "Dai, Dai", inače himnu Svjetskog prvenstva. Domaćin će kroz ceremoniju otvaranja predstaviti i svoju latino glazbu, a Alejandro Fernandez, Danny Ocea i Lyla Downs samo su neki od izvođača koji će izvoditi latino-meksičke zvukove.

Po običaju, predstavit će se i dio kulturne baštine domaćina. Ovaj put to će biti kroz rezbarenje papira ili po meksički "papel picado". Drevna je to meksička dekorativna umjetnost koja se sastoji od zamršeno izrezanih listova svilenog papira jarkih boja koji se nižu u dugačke zastavice i vise iznad ulica ili prostora gdje se održava neko slavlje.

Sve su to čari otvaranja Svjetskog prvenstva koje će pred male ekrane okupiti milijune nogometnih zagriženika raznih generacija. Ipak, ovakav događaj imamo priliku doživjeti svako četiri godine. Netko će reći predugo, netko će reći dovoljno.

Kako god i pod kojim god okolnostima, Svjetska prvenstva, čini se, nikada neće izgubiti svoju draž.