Europsko nogometno prvenstvo koje će se od 8. lipnja do 1. srpnja održati u Poljskoj i Ukrajini bit će 14 smotra najboljih reprezentacija Starog kontinenta.
Prvo je održano 1960. godine, a do 1976. godine na EP-u su se igrala samo polufinala i finale. Prvi turnir održan je 1980. godine u Italiji gdje je nastupilo osam reprezentacija. Prvenstvo kakvo poznajemo danas, sa 16 ekipa, prvi je puta održano 1996. godine u Engleskoj, a prvi je put prvenstvo u dvije zemlje održano 2000. godine kada su domaćini bili Belgija i Nizozemska, javila je Hina.
Njemačka se reprezentacija može pohvaliti s najvećim brojem europskih naslova. Slavili su tri puta 1972., 1980. i 1996. godine, a u stopu ih slijede Francuska i Španjolska sa po dva osvojena prva mjesta. Tricolori su slavili 1984. i 2000. godine, a Furija 1964. i 2008. Naslovu europskog prvaka veselili su se i SSSR 1960., Italija 1968., Čehoslovačka 1976., Nizozemska 1988. te Danska 1992. Njemačka svoju premoć dokazuje i činjenicom da ima najviše skupljenih medalja, tako da je osim tri zlata, osvojila tri srebra i jednu broncu.
Premda se ideja o europskom nogometnom prvenstvu rodila već 1927. godine, do njezine realizacije moralo se čekati još 33 godine. Na pomisao o turniru najboljih europskih selekcija prvi je došao predsjednik Francuskog nogometnog saveza Henri Delauney koji je svoju ideju predložio čelnicima Međunarodne nogometne federacije (FIFA). Međutim, FIFA je njegov plan stavila na 'hlađenje' zbog straha da bi EP moglo ugroziti razvoj Svjetskog prvenstva koji je startao 1930. godine u Urugvaju.
Europska nogometna federacija (UEFA) osnovana je 1954. godine, a njezina je prva akcija bila osnivanje klupskih kupova. Kontinentalno natjecanje reprezentacija nije se spominjalo do 1957. godine, kada su Delauneyev sin, Piere i prvi čovjek sportskog dvenika L'Equipe Gabriel Hanot prezentirali novi plan. Njihova se ideja realizirala tri godine kasnije, kada je 1960. godine održan Europski kup nacija ili Henri-Delauney-Cup sa 17 ekipa. Na završnom turniru nastupile su četiri reprezentacije (SSSR, Francuska, ČSSR, Jugoslavija), a prvi naslov je pripao Rusiji koja je nakon produžetaka bila bolja od Jugoslavije 2:1. Finale je održano u Parizu na Parku Prinčeva, pet godina nakon smrti Henrija Delauneya koji nije doživio ostvarenje svoje ideje.
Na drugom izdanju održanom četiri godine kasnije u kvalifikacijama je nastupilo 29 od 33 članica UEFA-e, a naslov je pripao Španjolcima.
Dvije novosti uvedene su u trećem izdanju prvenstva Starog kontinenta 1968. u Italiji. Kup nacija preimenovan je u Europsko prvenstvo, a zbog većeg broja prijava kvalifikacije su se po prvi put odigrale u skupinama. Bilo je to prvo službeno EP.
UEFA je tako bila pretposljednja federacija koja je krenula s natjecanjem svojih članica. Južna Amerika prva je započela kontinentalno natjecanje (1917), druga je bila Azija (1956), pa Afrika (1957) te Sjeverna i Srednja Amerika (1963). Posljednja je svoje prvenstvo organizirala Oceanija (1973).
U Italiji 1968. godine slavili su domaćini, četiri godine kasnije u Belgiji je slavila Zapadna Njemačka, a 1976. u Jugoslaviji je najbolja bila Čehoslovačka.
Do tada su se igrala tek polufinala i finale, a prvi je završni turnir održan 1980. godine u Italiji, na kojem je nastupilo osam reprezentacija, a europska kruna je pripala Nijemcima.
U Francuskoj 1984. godine najbolji su bili Francuzi, u Njemačkoj 1988. Nizozemci, a 1992. u Švedskoj Danci.
Broj sudionika je udvostručen 1996. godine u Engleskoj, gdje je svoju premijeru na europskim smotrama imala i Hrvatska. Prvo mjesto je osvojila Njemačka, koja je u četvrtfinalu zaustavila 'vatrene'.
Četiri godine kasnije je prvi put održano EP u dvije zemlje, a ugostile su ga Belgija i Nizozemska.
U Portugalu 2004. za iznenađenje se pobrinula Grčka, a na posljednjem EURO-u u Austriji i Švicarskoj 2008. godine slavili su Španjolci.
