Konačno kreće nogometno ludilo. Velika fešta za sve stasale ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu, zabava i za najmlađe, koji će utvrditi u ovih mjesec dana gradivo i iz nogometa i iz geografije. Kao što to obično biva, nakon smotre svečanog otvorenja (druga riječ za blentavo trošenje novca), a koju ćemo svi brzo zaboraviti, ukoliko se nešto epohalno ne dogodi, uslijedit će prva utakmica na turniru.
Nisu uvijek domaćini otvarali, recimo da su na SP-ima 1998. I 2002. prvu utakmicu igrali aktualni svjetski prvaci, u Francuskoj Brazil protiv Škotske, a u Koreji i Japanu Francuska protiv Senegala (senzacionalnih 0-1), u Italiji 1990. otvorenje je pripalo Argentincima i Kamerunu (opet senzacija 0-1), ali je u SAD-u 1994, Njemačkoj 2006., pa i na dva zadnja turnira, domaćin imao čast otvoriti manifestaciju.
Tako će i Rusija, u skupini u kojoj je, izgledalo je tako kad su izvučene skupine, žrijeb bio neobično naklonjen domaćima. Na prvu – Urugvaj, kao nekakav favorit, Rusija kao broj dva, pa tek onda Egipat i Saudijska Arabija, kao ekipa za odstrel. Tako se doimalo, zar ne? No, u međuvremenu se dogodilo i previše toga – Salah je poludio i postao jedna od središnjih figura svjestkog nogometa, Juan Antonio Pizzi ukrotio je rekreativno raspoložene Saudijce, a Rusi, nažalost, nisu pokazali ni najmanji znak napretka.
Stanislavu Čerčesovu (Cherchesov), rezervnom vrataru Rusije sa SP-a 1994. i 2002., pripala je neugodna „čast“ vaditi vruć krumpir iz vatre, u trenutku kada je Fabio Capello ostavio nedovršenim posao gradnje tima za domaći Mundijal, a Leonid Slutskij na slabim temeljima koji su ostali iza talijanskog ljubitelja milijuna nije izgradio ni prvi kat. Iako Čerčesov poručuje naciji da vjeruje u njegovu reprezentaciju, malo tko mu vjeruje, nakon serije loših nastupa u pripremnim utakmicama. Rusi su gubili od Austrije i Argentine, uvjerljivo od Brazila i Francuske, Španjolci su im poklonili remi, a ništa više od remija nisu uspjeli ostaviti niti protiv Turske i Irana.
Onolika Rusija, na žalost, trenutno nema bolju momčad od one koja počinje „kikserom“ Akinfejevim, vratarom koji jednostavno mora primiti gol. Veteran Ignašević i dalje je u obrani, Granat, Kudrjašov i Smoljnikov su vjerojatno uz njega, veznjak Golovin još je i najveći adut Rusije, skupa sa Semedovim i Smolovim u napadu. Koliko Rusi nisu u međuvremenu napravili ništa govori nam i činjenica da će u prvih jedanaest igrati veteran Žirkov, koji je najbolje godine ostavio u Chelseau, prije skoro deset godina!
S druge strane, Saudijci su neopterećeni, većina igrača, baš poput Rusa dolazi iz domaće lige, ali samo iz dva kluba – Al-Ahlija i Al-Hilala. Juan Antonio Pizzi, bivši trener Valencije, stesao je kroz natjecateljske i prijateljske mečeve reprezentaciju koja je puna vižljastih igrača koji igraju brzo, ali prema ozbiljnim reprezentacijama izgledala je do prije koju godinu tek kao skup veselih rekreativaca. Sada Saudijci znaju i ugrist', a predvođeni Al – Jassimom, kojem će danas biti 133. utakmica za repku, hitrim špicom Al-Muwalladom i najboljim strijelcem Al-Sahlawijem, nekako smo dojma da mogu dobro namučiti Ruse. Pogotovo jer obrana Arabije nije loša, a vratari su im već na visokom nivou, posebno Al – Mayoof.
Uostalom, rekli smo da Saudijci nemaju apsolutno što izgubiti, a intenzivno ulaganje u nogomet mora se jednom isplatiti. Je li danas njihova prilika? Svakako, jer iako statistika kaže da domaćini ne gube prve utakmice, nego ih uglavnom i pobjeđuju, Rusija ne ulijeva preveliko povjerenje, makar je klasioničasrka kvota na njihovu pobjedu čak i ispod 1,50! Još ako pritisak javnosti i trema zbog otvaranja domaćeg Mundijala padne teško na labilnu slavensku dušu, svašta je moguće…
