Stargardtova bolest najčešći je oblik juvenilne distrofije žute pjege. Prvi simptomi najčešće se pojavljuju u dobi od 20 godina, a uključuju metamorfopsiju, skotome, zamagljen vid, poremećaj kolornoga vida i poremećaj adaptacije na tamu.
Na očnoj pozadini vidljivi su žuto- bijeli depoziti nastali nenormalnim metabolizmom stanica mrežničnoga pigmentnog epitela i nakupinama lipofuscina, a u kasnijoj fazi vidljiva je geografska atrofija žute pjege. Stargardtova bolest je dijagnosticirana sinu legendarnog Michaela Owena, nekada sjajnog engleskog igrača.
Michael je zaludio Englesku, nogometni svijet, posebno navijače Liverpoola kada se pojavio u prvoj ekipi. Imao je samo 17 godina i 143 dana kada je u svom debiju zabio protiv Wimbledona 1997. godine. Deset minuta nakon što je u drugom poluvremenu kao rezerva ušao u igru.
Bio je to prvi od 158 golova za klub tijekom njegovih sedam godina. Nažalost, posljednjih godina Owen je u nekoliko navrata pričao o borni koju vodi njegova obitelj. Borba u kojoj teško nešto mogu promijeniti. s obzirom na to da trenutačno nema lijeka za bolest od koje pati James Owen.
Jamesov vid se progresivno pogoršavao tijekom njegovih tinejdžerskih godina i sada je 'klinički' slijep.
"Ljudi su očekivali da ću se profesionalno baviti nogometom, a ja sam zapravo uživao u tome', kaže James, koji sada ima 17 godina, za Daily Mail Sport.
'Ali dolazilo je do točke u kojoj je bilo preteško znati gdje je lopta, nisam ju vidio. Htio sam biti najbolji, ali užitak igranja mi je bio sve manji zbog stanja", dodao je James.
Nije samo James taj koji se mora nositi s ispitivanjem njegovih nogometnih sposobnosti.
"To je vjerojatno najgore pitanje, a ne da ga ikada ikome pokažem ili kažem', govori Michael Owen za Daily Mail.
"Nađeš se ili da se moraš opravdavati ili kažeš da nije zainteresiran, a ljudi te pogledaju onako zbunjeno i govore u nevjerici - 'nije zainteresiran za nogomet?' Onda morate sve objasniti i završite u razgovoru koji zapravo ni s kim ne želite voditi. To je nešto s čime mora živjeti i na što se mora prilagoditi. On mi znači više od svega na svijetu, kada bih mu mogao dati moje oči i zamijeniti ih, to bih i učinio. Ali takve mu je karte život dao, nema smisla žaliti za onime na što nemate utjecaja u životu. On ne razmišlja o tome zašto se ovo dogodilo baš njemu," rekao je Owen.
James se nadovezao:
'Kad sam bio mlađi, stvarno sam se sažalijevao. Pomislio sam 'zašto ja? Ne mogu voziti, ne mogu ovo.' Ali to što sam uzrujan zbog toga neće ništa promijeniti pa bih mogao nastaviti.' Owen stariji nasmiješi se na Jamesovu opasku, našalivši se da njegov sin 'zvuči baš poput mene' zbog njegovog pozitivnog pristupa životu. No, bivši napadač priznaje da je njihov put bio pun borbi. 'Samo im želiš sve oduzeti, želiš imati problem, a ne oni', dodaje James i nastavlja Michael:
"Jednostavno ti se ne sviđa pomisao na to što bi budućnost mogla nositi. U početku gledate sve negativne strane. Moći će voziti, moći će ovo i ono. Koje poslove može jedna takva osoba raditi? Još uvijek postoje stvari koje vas sada uzrujavaju. Želim da može raditi sve ono što rade svi drugi. Uglavnom jest, samo s nekoliko neznatnih izmjena. Nije bilo nimalo lako. Jadni mali dječak svake je dvije minute morao ići u bolnicu i tamo ležati hrabro dok su mu stvari gurali u oko. Oči bi ga pekle i vrištao bi od boli. Samo pomisliš 'zašto' on?' '
Ali bio sam u mnogo bolničkih posjeta u svoje vrijeme i vidio sam mnogo ljudi koji su manje sretni tako da morate sve staviti u perspektivu. Nastavljamo sa životom i dobro se zabavljamo. Iz svega izvlačim ono pozitivno. Imam puno razloga za ponos jer je izrastao u briljantnog momka.
Budući da je takav kakav jest, samo pomislim 'znate što, imat ću sina s kojim sam vjerojatno još zbližiti'. Neće moći voziti, briljantno, ja ću mu biti taksi doživotno! Bilo bi sjajno kada bi mogao savršeno vidjeti i nadamo se da će jednog dana moći voziti i raditi sve stvari kao drugi", rekao je Michael.
