Legendarni Zlatko Cico Kranjčar danas bi navršio 70 godina života

Na današnji dan prije 70 godina, 15. studenog 1956. rođen je legendarni nogometaš i trener Zlatko Cico Kranjčar.

Zanimljivo je da je zapravo rođen kao Zlatko – Krajnčar! Njegovo pravo obiteljsko prezime je glasilo Krajnčar. Međutim, prilikom izdavanja prve osobne iskaznice, službenik je napravio pogrešku i upisao "Kranjčar".

Za sve je kriv nedovoljno pažljivi državni službenik. Kad mu je bilo šesnaest, mladić je prvi put otišao izvaditi osobnu iskaznicu, a djelatnik tadašnje milicije, koji je ispisivao formular, u rubriku prezime je upisao Kranjčar umjesto Krajnčar.

Zlatko pogrešku nije odmah zamijetio i s tom se ispravom upisao u nogometne registre pa je, kako bi izbjegao dodatne komplikacije, ostavio novo prezime!

Nadimak Cico dobio je kada je imao otprilike četiri godine. Kako je sam jednom prilikom otkrio, kao mališan je jako volio dudu i stalno je "cuclao i cicao", pa je njegovoj majci to dosadilo i prozvala ga je Cico – nadimak koji mu je ostao do kraja života.

Igračka i trenerska karijera

Kranjčar je jedna od najvećih nogometnih i trenerskih legendi u Hrvatskoj, istinski simbol zagrebačkog Dinama i "Purger" s velikim P. Osim sjajnih golova, trofeja i trenerskih uspjha, njegov su život i karijeru obilježile brojne fascinantne i manje poznate crtice.

Kao nogometaš vodio je klub svog života do legendarnog naslova prvaka Jugoslavije 1982.

U proljeće 1982. godine, nakon dugih 24 godine čekanja, Dinamo je ponovno postao prvak Jugoslavije. Ključnu ulogu u ovom povijesnom uspjehu odigrao je Cico, čiji su golovi donijeli presudne bodove. Dinamo je te sezone briljirao pod vodstvom legendarnog trenera Ćire Blaževića.

Kada je hrvatska nogometna reprezentacija 17. listopada 1990. odigrala svoju povijesnu, prvu utakmicu od samostalnosti protiv SAD-a na Maksimiru, Cico Kranjčar imao je golemu čast predvoditi momčad s kapetanskom trakom na ruci.

Godine 1998. kao trener donio je Dinamu prvi plasman u skupinu Lige prvaka i dvije duple krune.

Kasnije je Cico kao izbornik Hrvatske s reprezentacijom je izborio odlazak na SP 2006. Od njegovih povijesnih uspjeha mora se navesti i osvajanje hrvatskog naslova sa Zagrebom 2002. To je bio prvi put da je titulu SuperSport HNL-a osvojio klub koji nije Hajduk ili Dinamo.

Cico je bio doslovno simbol Dinama, kluba u kojem je igrao od 1966. do 1983. godine. Toliko je značio Dinamu i njegovim navijačima da je po uzoru na njegov lik napravljena službena klupska maskota.

Crtice iz njegova života

Iako mu je nogomet bio životni poziv od desete godine, Cico je u mladosti bio izvrstan učenik zagrebačke III. gimnazije. Obožavao je povijest i povijesne romane, a najdraži autori bili su mu August Šenoa i Eugen Kumičić.

Zlatko Kranjčar ostavio je neizbrisiv trag u bečkom SK Rapid Wien, gdje je igrao od siječnja 1984. do 1990. godine. Odigrao je 269 utakmica i postigao 132 gola, što ga čini jednom od najvećih klupskih legendi i najefikasnijih stranaca u povijesti Rapida. Sa Zeleno-bijelima osvojio je dva austrijska prvenstva, tri Kupa i tri Superkupa.

Dok je 2012. godine kao trener vodio iranski Sepahan, sudac je na jednoj utakmici dosudio potpuno nepostojeći jedanaesterac za njegovu momčad. Cico je odmah pokazao svoju gospodsku stranu – naredio je svom igraču da namjerno promaši penal kako bi zadržao sportsko poštenje. Sepahan je te godine svejedno postao prvak Irana.

Kao izbornik Hrvatske (2004. – 2006.), bio je pod golemim pritiskom javnosti i medija jer je u reprezentaciju pozvao svog sina, također nogometnog genijalca Niku Kranjčara. Cico je stoički podnosio kritike o nepotizmu, ponavljajući da Niko igra isključivo zbog svoje kvalitete, što je Niko kasnije i dokazao velikom karijerom.

Preminuo je 1. ožujka 2021. godine u Zagrebu u 65. godini života. Umro je u KBC-u Merkur nakon kratke i teške bolesti.