Sramotnim porazom od Kozare, momčadi koja je odavno otpisana iz Premier lige i koja nikoga u "elitnom" društvu nije pobijedila još od listopada prošle godine, okončan je san i posljednjih entuzijasta da bi se Zrinjski u idućoj sezoni, ovog ljeta, mogao naći u društvu europskih protivnika.
Iako je dvije sezone za redom predsjednik kluba najavljivao kao 'minimalni cilj' izlazak u Europu, drugo sezonu za redom vizija Ante Vidačka se izjalovila.
Istina, ljetos se činilo da je klub na dobrom putu. Slaven Musa, nekadašnji kapetan momčadi doveden je u studenom 2010., kao 'melem na ranu navijačima' (dobar dio kojih ga je i uporno 'zazivao'), ostvario je dobar rezultat na proljeće 2011.
U novu sezonu krenulo se bez recimo Ivana Lendrića, (no njegov odlazak/ostanak ionako nije bio u moći mostarskog kluba), umirovljenog kapetana Ivankovića, Vernesa Selimovića, koji jesu bili vrlo bitni u prošloj sezoni. Ipak, dovedeni su Lazar Marjanović, kao jedan od najtalentiranijih nogometaša na tržištu, Amer Bekić, također mlada zvijezda u bh pojmovima.
U 'hodu' su se momčadi priključili Mladen Žižović, Phil Jackson i Igor Žuržinov, činilo se da je momčad Zrinjskog poprimila jasne konture i da će uspjeti do 'minimalnog cilja'. Međutim, u zimskom prijelaznom roku, koji je Zrinjski dočekao sa samo dva boda zaostatka za 'priželjkivanom Europom', napravljene su greške od kojih se momčad u nastavku nije oporavila.
Podsjetimo Toni Šunjić transferiran je u Ukrajinu, Mladen Žižović pojačao je Borac. Vlado Zadro otišao je u Zagreb, Pavle Sušić danas je jedan od istaknutijih pojedinaca u trebinjskom Leotaru, dok Samiru Duri, čovjeku koji je istina prevalio 35., ali koji je bio i bio vrlo bitan u koncepciji Musine momčadi (dovoljno je spomenuti golove Sarajevu i Travniku koji su izravno donosili bodove), nije produžen ugovor.
Dovedeni su provjereni Milan Muminović (koji kasnije nije pokazao ništa), na visokoj razini neafirmirani igrači, Ivešić i Krišto, te mladi i talentirani Radeljić, Bibić. Dok se konkurenciji pojačavala, Zrinjski je kvalitetom slabio (ali ne i odustajao od visokih ambicija!), pa je rezultatski pad bio logičan. 'Glavom' je platio Slaven Musa, još uvijek neafirmirani trener koji je baš kao i klupski predsjednik slijepo slijedio 'europsku viziju', mada, temelja nije imao.
Ipak, njemu navijači puno toga neće zamjeriti (možda izjavu da je neriješen rezultat kući dobar ili napuštanje momčadi u autobusu prije dolaska na stadion po povratku iz Vrapčića), dok je ogorčenost na ponašanje i nezalaganje pojedinih igrača u Tuzli ili Vrapčićima, te rad Uprave, kojom nešto više od dvije godine rukovodi Ante Vidačak, nikad veća a stadion nikad prazniji.
I dok će se neizlazak u Europu nekako i preboliti, jer nije Zrinjski propao ni kad je bio sedmi u ligi Herceg-Bosne (a recimo malotko se danas 'sjeća' da je prije samo dvije godine u Mostaru gostovao Odense ili prije četiri Braga), navijači ne mogu preći preko više 'sitnih' pogrešnih odluka aktualnog klupskog rukovodstva.
Običan navijač brzo će zaboraviti na činjenicu da mnogi koji su se slikali oko kluba nekad, danas ni u primisli nema Zrinjski, da firme koje su nekad davale puno danas ne daju ništa, na recimo umjetni travnjak, koji je bez sumnje jedan od većih uspješno realiziranih projekata Zrinjskog, kad s druge strane klub ostaje bez najboljih juniora koji pojačavaju konkurenciju (ma koliko 'aktualni' Zrinjski u toj situaciji bio nemoćan!), kad gledaju klub s europskim ambicijama kako se priprema u 'balonu' ili kad na vlastitoj koži trpe više nego stopostotno povećanje cijena ulaznica…
Ili kad momčad s europskim ambicijama gubi s igračem više od davljenika, ili kod kuće od ekipe koja se ne sjeća zadnje pobjede u ozbiljnoj utakmici.
Do nove sezone dovoljno je vremena da se postave realni ciljevi, mišljenja smo i selektira karakterna momčad u skladu s mogućnostima, koja će iste te ambicije slijediti.
Nadat se da je "Vratite nam Zrinjski Mostar", koje se čulo sinoć sa stadiona i kad su se svjetla reflektora ugasila, došlo do onih do kojih treba doći. Ravno 20 godina nakon što je Zrinjski vraćen.
