Kako je nastala reprezentacija BiH: ''Da mogu vratiti godine, uzorao bih teren''

Veterani koji su prije 31 godinu obukli dres nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine u njezinu prvom službenom nastupu s ponosom gledaju novu generaciju Zmajeva uoči utakmice protiv Sjedinjenih Američkih Država.

Za Detektor su se prisjetili puta prema Tirani i prijateljske utakmice protiv Albanije, odigrane 30. studenoga 1995. godine, kojom je ispisana povijest bh. nogometa.

Neki od njih na prvo okupljanje reprezentacije krenuli su iz rova, a neki autobusima iz Hrvatske i Slovenije, gdje su tada igrali. I danas, više od tri desetljeća kasnije, kažu kako je ponos isti.

Prva utakmica i dres koji se pamti

Asim Hrnjić, prva ''desetka'' nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, u razgovoru se prisjetio rodnog Maglaja, utakmica u Natronu, odlaska iz kopački u rov, ali i kasnijeg trenerskog rada u omladinskim selekcijama.

U rukama je držao plavi dres dugih rukava s brojem 10, u kojem je, kako kaže, ispisana jedna povijest.

Bez zastajkivanja je nabrojao sastav iz te prve utakmice: Ismir Pintol, Vedin Musić, Ibrahim Duro, Muhamed Konjić, Senad Begić, Nedžad Fazlagić, Esmir Džafić, Enes Demirović, Husref Musemić, Amir Osmanović, Asim Hrnjić, Almir Turković i izbornik Fuad Muzurović.

Reprezentacija BiH tada je bila najmlađa nogometna reprezentacija koja je tek nekoliko mjeseci kasnije trebala postati članica FIFA-e.

Hrnjić se prisjetio kako je autobusom iz Zenice stigao do Zagreba, gdje se okupila skupina od 13 igrača, a zatim su zrakoplovom otputovali u Tiranu.

''Evo opet sam se naježio'', rekao je Hrnjić, držeći dres u ruci.

"Krenuli bismo pješice da je trebalo"

U Tiranu je tada stigao i 23-godišnji Vedin Musić, prvotimac tuzlanske Slobode. S njim je Detektor razgovarao na Olimpijskom stadionu ''Asim Ferhatović Hase''.

Musić se prisjetio kako su njegov tadašnji trener Mustafa Hukić, potpredsjednik Nogometnog saveza BiH Bajro Bačić, Amir Osmanović iz Radničkog Lukavac i on krenuli prema Tirani preko Splita i Zagreba.

''Dug je to put'', prisjetio se Musić.

Kaže kako su se u Tirani priključili igrači iz Slovenije, među njima Enes Demirović, Fazlagići i vratar Ismir Pintol, te da su jedva uspjeli sastaviti momčad.

Reprezentacija BiH izgubila je od Albanije 2:0, ali rezultat je, prema riječima sugovornika Detektora, tada bio najmanje važan. Važniji su bili ruka na srcu, intoniranje himne i osjećaj slobode.

''Izaći iz rova i otići u Albaniju, to je vrh moje karijere'', rekao je Hrnjić.

Nedžad Fazlagić tada je igrao u Hrvatskoj, a do Zagreba je stigao autobusom.

''Tada bismo pješice krenuli da je trebalo'', rekao je Fazlagić.

Dodao je kako u tom trenutku nisu razmišljali o snazi protivnika ni o samoj utakmici, nego samo o tome da stignu i zaigraju za BiH.

Nova generacija pred SAD-om

Musić je nakon Slobode karijeru nastavio u Turskoj, a igrao je i u talijanskoj Serie A za Como, Modenu i Torino. Za reprezentaciju BiH nastupao je više od desetljeća.

Hrnjić je za reprezentaciju BiH upisao sedam službenih nastupa i tri pogotka.

Trideset i jednu godinu poslije, oni gledaju novu generaciju reprezentativaca. Osim Edina Džeke i Seada Kolašinca, većina današnjih igrača nije bila ni rođena kada je BiH prvi put istrčala na teren.

Zmajevi su na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku među 32 najbolje reprezentacije, a u četvrtak u 2 sata iza ponoći igraju protiv jednog od domaćina, reprezentacije SAD-a, za plasman u osminu finala.

''Stadion će biti pun, sigurno će biti veliki pritisak'', rekao je Musić, ali dodao kako vjeruje u pobjedu BiH.

Prema njegovim riječima, ono što su Zmajevi pokazali dosad daje razlog za optimizam.

''Mislim da imamo šanse. Možemo proći i u naredni krug'', rekao je Musić.

Slično razmišlja i Hrnjić.

''Da mogu vratiti godine unazad, bio bih najsretniji čovjek na svijetu, uzorao bih teren, ali bismo pobijedili, a nadam se da će i ovi momci'', rekao je Hrnjić dok je ponovno oblačio svoju ''desetku''.

Fazlagić kaže kako je posebno ponosan na igrače koji nisu rođeni u Bosni i Hercegovini, ali je osjećaju kao svoju i daju sve za njezin dres.

''Osjećaj je malo vjerojatno opisiv riječima, srce hoće da ti iskoči iz pluća'', rekao je Fazlagić, piše Detektor.