Junak Irana: Bio pastir, otac mu uništio rukavice, spavao na ulici
Golmani su u centru pažnje na ovom Svjetskom prvenstvu. Prvo smo upoznali Vozinhu, nakon njega na red je došao Eloya Victora Rooma, pa onda Alireza Beiranvand. Golman Irana je preživio težak sudar na početku utakmice sa Romelom Lukakom i pravo je čudo kako u toj situaciji
nije zaradio neku ozljedu. Međutim, Alireza se oporavio i onda odlučio s nekoliko intervencija skrenuti pažnju na sebe. Upisao je čak sedam izvanrednih obrana, uključujući nekoliko reakcija na samoj gol-liniji, čime je osigurao Iranu vrijedan bod.
Posebno se istaknula njegova intervencija u 59. minuti, kada je zaustavio gotovo siguran pogodak - potez koji se već ubraja među najbolje obrane turnira. Tako je Beiranvand postao junak Irana, reprezentacije koja je zbog problema s vizama i lošeg odnosa njihove države sa SAD-om vjerojatno najkompliciranije priče Svjetskog prvenstva.
Beiranvand je odrastao u kurdskoj nomadskoj obitelji. Kao najstariji sin, od djetinjstva je čuvao obiteljska stada i pomagao u svakodnevnim poslovima. Slobodno vrijeme koristio je za nogomet, ali i tradicionalnu igru “Dal Paran”, u kojoj se kamen baca na što veću udaljenost - vještinu za koju mnogi smatraju da je zaslužna za njegovu kasniju snagu u rukama.
Nogometnu karijeru započeo je s 12 godina, isprva kao napadač, no nakon ozljede vratara završio je među stativama. Njegov otac nije podržavao tu odluku, smatrajući nogomet nesigurnim putem. Sukob u obitelji dosegnuo je vrhunac kada mu je otac uništio opremu i rukavice. Nakon toga Beiranvand je odlučio napustiti dom, posudio je novac i otišao u Teheran kako bi pokušao uspjeti u nogometu.
Kako bi preživio, radio je niz teških poslova. Prvo se zaposlio u tvornici odjeće, gdje je i spavao. Zatim je našao posao u autopraonici, gdje je zbog svoje visine od 194 centimetra bio zadužen za pranje velikih terenaca. Radio je i u pizzeriji u zamjenu za hranu i mjesto za spavanje, a neko je vrijeme čak bio i ulični čistač. Sudbina mu se osmjehnula kada ga je na jednoj utakmici mlađih kategorija primijetio trener kluba Naft Tehran.
Klub mu je isprva omogućio da prespava u prostoriji za molitvu, ali ni tada put nije bio jednostavan. Nakon razdoblja nesigurnosti i jedne ozljede, činilo se da će odustati, no povratak u U-23 momčad Nafta označio je početak stabilnijeg razdoblja i kraj života na ulici.
Profesionalni debi upisao je 2011., a ubrzo je postao prvi vratar Nafta, s kojim je ostvario povijesni uspjeh - treće mjesto u ligi i plasman u azijsku Ligu prvaka. Globalnu pažnju privukao je kada je na utakmici protiv Tractor Sazija rukom prebacio loptu gotovo 70 metara i asistirao za pogodak, što je postalo viralno.
Godine 2016. prešao je u Persepolis, gdje je osvojio šest naslova prvaka. Za iransku reprezentaciju debitirao je 2015., a svjetsku slavu dodatno je učvrstio na SP-u 2018. u Rusiji. U susretu protiv Portugala obranio je jedanaesterac Cristianu Ronaldu pri rezultatu 1:0 za Portugal, čime je zadržao Iran u igri i omogućio kasnije izjednačenje.
Nakon nastupa u Iranu, okušao se i u Europi, igrajući za Royal Antwerp i Boavistu, prije povratka u domovinu gdje danas brani za Tractor. Beiranvand je poznat i po iznimno snažnim izbačajima lopte rukom, što mu je donijelo dva Guinnessova rekorda.
Prvi je postavio 2016. protiv Južne Koreje s bacanjem od 61,26 metara, najdužim u natjecateljskoj utakmici. Drugi rekord ostvario je 2019. kao igrač Persepolisa, kada je drop-kickom izbacio loptu na 78,014 metara.
