Pobjeda reprezentacije Bosne i Hercegovine u Rumunjskoj donijela je pozitivne sportske vijesti, no u 53. minuti susreta dogodio se trenutak koji je podsjetio na jednu raniju, domaću utakmicu i razotkrio razlike u medijskom pristupu.
Naime, kada je Benjamin Tahirović u kaznenom prostoru igrao rukom, sudac Danny Makkelie isprva je dosudio prekršaj izvan kaznenog prostora, ali je nakon VAR provjere odlučio kako nema razloga za kazneni udarac, zaključivši da nije bilo namjere u igranju rukom.
Zanimljivo, identična situacija dogodila se prije nešto manje od mjesec dana u derbiju između Zrinjskog i Veleža, kada je lopta pogodila u ruku Nemanju Bilbiju prije pobjedničkog gola Zrinjskog. Tada je sudac Frano Jelić donio istu odluku, ruka nije kažnjiva, uz objašnjenje da je riječ o nenamjernom igranju rukom. No, za razliku od sinoćnje utakmice u Bukureštu, tada su uslijedile žestoke kritike, optužbe i osporavanja.
U slučaju suca Jelića uslijedile su brojne osude, naslovi puni težih riječi, pa čak i njegova suspenzija do kraja sezone. Odluka suca bila je dočekana s nepovjerenjem, a javni prostor ispunile su tvrdnje o "krađi" i "skandalu". S druge strane, identična procjena suca Makkelieja u međunarodnom susretu nije izazvala gotovo nikakvu negativnu reakciju, štoviše, citiran je bivši rumunjski sudac Adrian Porumboiu koji je potvrdio da je odluka bila potpuno ispravna.
Postavlja se logično pitanje, kako je moguće da isti kriterij vrijedi za međunarodne utakmice, ali ne i za domaće? I zašto se domaće suce u istim situacijama optužuje, dok se strane autoritete brani i citira?
Ovdje nije riječ o tome je li odluka ispravna ili ne, već o konzistentnosti i poštivanju istih standarda. Ako se priznaje da u nekim slučajevima lopta jednostavno može nenamjerno pogoditi u ruku bez posljedica, tada bi i domaći suci trebali biti zaštićeni od linča kada dosude upravo to isto.
U tom kontekstu, bilo bi primjereno razmotriti povratak suca Frane Jelića na nogometne terene. Time bi se, barem simbolično, potvrdilo da se u domaćem nogometu poštuju isti kriteriji kao i u međunarodnim utakmicama.
Nogomet, kao i svaki sport, traži jasnoću, pravila i dosljednost. A povjerenje u suđenje gradi se upravo na jednakim mjerilima za sve, bez obzira tko sudi i gdje se utakmica igra.
