Ivić i Michels – dva nogometna vizionara koja su promijenila Ajax i Hajduk

Prošle su 21 godina otkako su Hajduk i Ajax posljednji put odmjerili snage na europskoj sceni. Nekada je to bio četvrtfinalni dvoboj Lige prvaka, a danas se ponovno susreću u europskom natjecanju, Konferencijskoj ligi. Već ta činjenica dovoljno govori o putu koji su dva velika kluba prošla u proteklim desetljećima. Ipak, njihova zajednička povijest mnogo je bogatija od posljednjeg europskog okršaja. 

Hajduk je 1994. godine imao ekipu koja je ostavila dubok trag u europskom nogometu. Preko Benfice, Steaue i Anderlechta Splićani su se probili među osam najboljih što je bio izniman uspjeh u vremenu kada je u Ligi prvaka sudjelovalo samo 16 klubova.

Ajax je, s druge strane, dominirao u svojoj skupini i plasman u četvrtfinale izborio bez poraza, uz gol-razliku 9:2. Prva utakmica na Poljudu završila je bez pogodaka, dok je u uzvratu na starom Olimpijskom stadionu u Amsterdamu nizozemska ekipa slavila s 3:0. Dvaput je pogodio Frank de Boer, a jednom Nwankwo Kanu.

Ajax je potom u polufinalu uvjerljivo izbacio Bayern, ukupnim rezultatom 6:2, a u finalu protiv Milana stigao je do europskog naslova. Junak završnice bio je Patrick Kluivert, koji je nakon ulaska s klupe, na asistenciju Franka Rijkaarda, pet minuta prije kraja postigao pogodak vrijedan trofeja i potvrdio Ajaxovu dominaciju europskim nogometom.

Hajdukova crna mačka za amsterdamske kopljanike

Stariji navijači Hajduka dobro pamte vremena kada je Ajax na Starom placu redovito nailazio na ozbiljne probleme. Nizozemski velikan čak je triput gostovao na prijateljskim utakmicama u Splitu i sva tri puta napustio teren poražen.

Prvi put bilo je 9. travnja 1974. godine, kada je Hajduk svladao tadašnjeg europskog prvaka s uvjerljivih 3:0. U veljači 1977. godine, na Trofeju Marjan, Bijeli su slavili s 1:0, dok je 28. siječnja 1979. godine Ajax ponovno poražen, ovaj put rezultatom 4:2.

Bila su to vremena kada je Hajduk imao ekipu koja je ravnopravno stajala uz bok najvećim europskim klubovima, a Stari plac bio je mjesto na kojemu su padali i oni najmoćniji.

Nešto mlađi navijači sjetit će se i dvoboja u Kupu pobjednika kupova iz 1993. godine. Zbog ratnih okolnosti Hajduk je kao domaćin morao igrati u Ljubljani, gdje je slavio pogotkom Ivice Mornara. U uzvratu, međutim, Ajax je pokazao svoju snagu i teško porazio Splićane sa 6:0.

Rinus Michels i Tomislav Ivić – nogometni vizionari

Hajduk i Ajax povezivala je i nogometna filozofija. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća europski nogomet prolazio je kroz veliku revoluciju, a jedno od ključnih imena te promjene bio je Rinus Michels.

Nizozemski stručnjak promijenio je dotadašnje shvaćanje nogometne igre i postavio temelje filozofije koja će ostati zapamćena pod nazivom totalni nogomet. Njegova ideja počivala je na kolektivnom kretanju, presingu, zamjeni pozicija i stalnom sudjelovanju svih igrača u obrani i napadu.

Michelsa su nazivali trenerom, učiteljem i genijem, no možda ga najbolje opisuje riječ – arhitekt. Bio je čovjek koji je iz temelja promijenio način na koji se nogomet igra i razumije.

"Bili smo Naranjasta mehanika, Paklena naranča. Promijenio je mentalitet. Nismo bili samo igrači koji su se kretali naprijed-natrag. Igrali smo uz visok pritisak na protivnika i preuzimali rizike u obrani. Obrambeni igrači išli su naprijed, napadači su se vraćali, a čak je i vratar sudjelovao u igri izvan kaznenog prostora“, prisjećao se Wim Rijsbergen, član nizozemske reprezentacije sa Svjetskog prvenstva 1974. godine.

Michelsov Ajax bio je ekipa ispred svojega vremena. Od 1971. do 1973. godine osvojio je tri uzastopna Kupa europskih prvaka, a njegova nogometna filozofija nastavila je živjeti i nakon njegova odlaska u Barcelonu. Ajax je potom nastavio nizati uspjehe pod vodstvom rumunjskog stručnjaka Ștefana Kovácsa.

Na drugoj strani Europe, na Starom placu, slične je ideje razvijao Tomislav Ivić. Legendarni Šjor Ivić pokušavao je u Hajduku izgraditi vlastitu verziju kolektivnog nogometa, oslanjajući se na kretanje, disciplinu, presing i taktičku prilagodljivost. Inspiraciju nije tražio samo u nogometu nego i u drugim timskim sportovima.

Koliko ga je zanimao Ajaxov način rada, govori i činjenica da je po dolasku u Hajduk želio odmjeriti snage upravo s nizozemskim velikanom kako bi izbliza vidio nogomet koji je i sam pokušavao razvijati.

Pod Ivićevim vodstvom Hajduk je osvojio tri naslova prvaka i četiri Kupa, a njegove su ekipe ostale zapamćene po taktičkoj disciplini, zahtjevnim treninzima i stalnom pomicanju granica.

Ivić u Ajaxu: Trener koji je promijenio pravila

Ivićev put na kraju ga je odveo i do klupe Ajaxa. Prema pričama iz tog vremena, Rinus Michels inzistirao je na njegovu angažmanu jer je prepoznao kvalitetu njegova rada, iako nije osobno poznavao sve detalje njegove karijere.

U Amsterdamu je Ivić proveo razdoblje obilježeno velikim zahtjevima, taktičkim eksperimentima i nesuglasicama s dijelom svlačionice. Njegov pristup bio je znatno pragmatičniji od tradicionalne Ajaxove filozofije, a često je posezao i za sustavom s petoricom igrača u obrani. Time je izazivao negodovanje dijela navijača, igrača i klupskih čelnika.

Ivić je, međutim, bio trener koji se nije bojao odstupiti od ustaljenih pravila. Ondje gdje su drugi nastojali očuvati klupsku tradiciju, on je tražio drukčija rješenja, prilagođavajući momčad protivniku i zahtjevima utakmice. Ivić je ukupno vodio Ajax kroz 84 utakmice, poražen je tek 16 puta.

"Mladi igrači u početku ga nisu voljeli, a ni uprava se nije slagala s njegovim stilom igre. Treninzi su za mnoge bili previše zahtjevni. Ako biste propustili samo jedan, teško biste pratili sljedeći. Velik naglasak stavljao je na tehnički dio igre. Dok su neki bili nezadovoljni, ja sam ga branio i govorio da će njegovo vrijeme doći. Bio mi je jedan od najdražih trenera“, govorio je legendarni nizozemski nogometaš Ruud Krol.

Upravo je Krol jedan od primjera Ivićeva drukčijeg pogleda na nogomet. Dolaskom u Ajax s pozicije lijevog beka premjestio ga je na mjesto stopera, što je bio još jedan pokazatelj da je hrvatski stručnjak uvijek tražio rješenja izvan uobičajenih okvira.

Ivićev mandat završio je 1978. godine, nakon poraza Ajaxa u finalu Kupa od AZ Alkmaara za koji je tada branio nekadašnji Hajdukov goloman Rizah Mešković.

Dva velikana, dva različita puta

Hajduk je posljednji veliki europski rezultat ostvario upravo 1994. godine, dok je Ajax nakon sjajne prve polovice devedesetih postupno počeo gubiti korak s europskom elitom. Jedan od posljednjih velikih bljeskova amsterdamskog kluba dogodio se 2017. godine, kada je stigao do finala Europske lige.

Ajax je posljednji naslov nizozemskog prvaka osvojio 2022. godine, a u godinama koje su uslijedile suočio se s rezultatskim i organizacijskim problemima. Klub koji je desetljećima bio sinonim za razvoj mladih igrača, prepoznatljivu igru i europske trofeje danas traži povratak na razinu na kojoj je nekoć bio redoviti sudionik završnih faza najvećih natjecanja.

Hajdukova je priča drukčija, ali jednako bolna za njegove navijače. Posljednji nastup u grupnoj fazi europskog natjecanja Bijeli su upisali 2011. godine. Taj podatak najbolje oslikava koliko se klub udaljio od vremena kada je redovito igrao protiv najjačih europskih momčadi.

Zato plasman u Konferencijsku ligu za Hajduk predstavlja velik uspjeh i priliku za povratak na europsku scenu, dok Ajax u tom natjecanju vidi mogućnost za stabilizaciju i ponovno dokazivanje svoje kvalitete na međunarodnoj razini.

Današnji Hajduk i Ajax više nisu klubovi koji su nekada krojili europski nogomet, ali njihova povijest i dalje nosi posebnu težinu. Jedne povezuje bogata tradicija, druge sjećanje na velike utakmice, a obje navijačke baze nadaju se da će njihovi klubovi ponovno pronaći put prema vrhu.

Povratak ovih suparnika na istu europsku pozornicu zato je više od obične utakmice. To je susret dviju različitih nogometnih priča, obilježenih velikim trenerima, trofejima, usponima i padovima.

A za navijače Hajduka, bez obzira na sve promjene koje su se dogodile u proteklih nekoliko desetljeća, susret s Ajaxom uvijek će buditi sjećanja na vremena kada je Stari plac bio tvrđava, a amsterdamski kopljanici u Splitu nisu imali mnogo razloga za slavlje.