Posljednjih pet godina smo se navikli na Bodø/Glimt u europskim klupskim takmičenjima. Godinama je njihova najveća prednost bio domaći teren, vremenski uvjeti u Norveškoj. Posebno zimi.
Međutim, iz sezone u sezonu je ova ekipa rasla. Ne, nije bilo sumnjivog novca, nekih poduzetnika koji se pojavljuju iz ničega. Radilo se i treniralo. Nekoliko puta su bili blizu, ove sezone im se otvorilo. Na klupi je trener Kjetil Knutsen koji vodi ovaj klub već osam godina. Imaju dva stranca u ekipi, računajući posljednjih pet sezona, prije početka ove u kasu ušlo je 73.480.000 eura samo od prodaje igrača, dok su na nove igrače potrošili 28.385.000. Dakle, 45.000.000 eura čistog profita.
I opet u revanšu protiv Lazia se činilo kako nebesko plavi lome Norvežane, kako imaju sve u svojim rukama. Anulirali su 2-0 iz prve utakmice, Senegalac Dia je zabio u 99. minuti za 3-0, ali onda se pojavio Andreas Helmersen i Norvežani su preživjeli. Barem do penala. Isti igrač je zapucao veliku priliku u 92. minuti.
Hladni Norvežani su baš bili bili hladni do kraja. Ni krcati Olimpico ih nije poljuljao. Ni kada je Jens Hauge promašio u prvoj seriji. Dia je zato bio siguran, a Sondre Fet je pogotkom za goste otvorio drugu seriju. I onda su počeli padati domaćini. Tchaouna i Noslin nisu iskoristili penale u naredne dvije serije, dok su Sorli i Moe pogađali pa je gostujući sastav došao nadomak prolaska. Berg promašuje gol. Šut Castellanosa zaustavlja jedan od rijetkih stranaca u ekipu, golman iz Rusije Haikin i velika priča i dalje traje.
"Ovo je povijesni uspjeh. Ne samo našeg kluba već i norveškog nogometa uopće. Bio sam ljut nakon propuštenih prilika, ali znate da je to sastavni dio nogometa i zato ga volimo. Vjerovao sam svom instinktu kod penala. Čak i nakon što sam obranio Castellanosov udarac, nisam shvatio da smo pobijedili - ali onda sam vidio dečke kako trče i ja sam počeo trčati", rekao je junak trijumfa golman Haikin.
