Jedan od najvećih

Ernst Happel – Mrgud

Tko je bio ustvari Ernst Happel? Mlađe generacije će teško pronaći pravi odgovor na pitanje. To je jedan od najboljih austrijskih igrača, ali i trenera svih vremena
Sport / Nogomet | 13. 11. 2018. u 11:16 Feđa IBRULJ | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Do 1992. godine to je bio Prater. Stadion u Beču na kojem je Helenio Herrera sa Facchetijem, Mazzolom i Luisom Suárezom sredio Real Madrid Di Stefana i Puskasa 3:1. Na ovom stadionu je 1970. godine prvu i jedinu europsku titulu, tadašnji Kup Kupova osvojio Manchester City. City je u finalu nadigrao Górnik Zabrze 2:1. Sedamnaest godina kasnije Madjer je petom bacio u očaj armiju navijača Bayerna. 

U devedesetim godinama na ovom stadionu smo gledali još tri velika finala. Prvo je Milan protiv Benfice obranio titulu prvaka osvojenu godinu ranije u Barceloni, a onda je nakon smrti Ernsta Happela stadion 1992 preimenovan. Tako je na Ernst Happelu Salzburg igrao prvu utakmicu finala Kupa UEFA kontra Intera, dok su posljednja dva velika finala bila ono iz 1995. godine Ajaxa i Milana, odnosno finale Europskog prvenstva 2008. godine Španjolska - Njemačka. I nije samo Ernst Happel stadion bio domaćin nogometašima. Tu je bilo i tenisa, boksa, biciklizma, atletike, američkog nogometa, ali vaterpola. Da, 1995. godine na ovom stadionu je bio montiran montažni bazen za Europsko prvenstvo u vaterpolu. Na onom "starom" Prateru 1960.godine utakmicu između Austrije i Sovjetskog Saveza promatralo je 92.706 gledatelja. A tko je bio ustvari Ernst Happel? Mlađe generacije će teško pronaći pravi odgovor na pitanje. To je jedan od najboljih austrijskih igrača, ali i trenera svih vremena.


Stoper ali samo na papiru

Punim imenom Ernst Franz Hermann Happel rođen je u Beču 29.11.1925 godine. Igrao je stopera i bio ljubimac navijača, jer je bio "glavni". Inteligentan, sjajan osjećaj za loptu, igrač koji je imao velikog utjecaja na igru Rapida s kojim je osvojio šest naslova prvaka i jedan Kup. Veliku većinu svoje igračke karijere je proveo u Rapidu, koji je u to vrijeme bio jedna od najboljih ekipa u Europi. 1951. godine Rapid je osvojio naslov prvaka kao ekipa koja je u 24 utakmice postigla 133 gola. Treneri su znali reći kako je to bila nevjerojatno tehnički, ali i taktički sjajno potkovana ekipa. A Happel je bio poseban, njegovi komentari i kao igrača i kao trenera se često spominju danas. Uostalom, jednom prilikom je zabio autogol kod vodstva Austrije 14:0 u jednoj pripremnoj utakmici. Ne nije napravio grešku, već mu je bilo dosadno. S Happelom je Austrija 1954. godine bila treća u svijetu.


Pogodi ako si frajer

Trenersku karijeru je počeo zamislite u nizozemskom ADO Den Haag i odmah je igračima dao do znanja što ih čeka. Spori trening je prekinuo, postavio flašu na prečku (tada su bile četvrtaste) i onda je sa šesnaesteraca pogodio loptom. Igračima je postavio novu bocu i rekao:
 
- Izvolite gospodo, onaj koji uspije isto iz prvog pokušaja, taj može raditi na treninzima što hoće. Onaj koji ne uspije trenirat će onako kako ja budem tražio.
 
Naravno nije nitko pogodio. S ovom gotovo nikakvom ekipom je kasnije uzeo Nizozemski kup, prije nego što će prijeći u Feyenoord. Ne odustajući od svojih postulata totalna ofenziva, posjed lopte, presing uz neizostavnu cigaretu ustima, od Feyenoorda je napravio klub koji je tih godina bio među najboljima na svijetu.

- Draža mi je pobjeda 5:4 nego 1:0 često je govorio trener koji je će kasnije ponajviše zbog svog stila i načina ponašanja dobiti nadimak - Grantler. U prijevodu Mrgud. Na odlasku s De Kuipa ostavio je poruku:

- Toliko smo toga preživjeli i moramo stati. Previše pobjeda uzorkovalo je manje discipline. Postali smo suviše bliski prijatelji. Takve stvari dugo ne funkcioniraju.

 

Brugge doveo među najveće

Club Brugge je doveo do finala Kupa UEFA 1976. i finala Kupa prvaka 1978. godine uz četiri trofeja u Belgiji. Selekciju Nizozemske uspijeva 1978.godine odvesti do finala SP. Duboki trag će Grantler ostaviti i u Hamburgu. Tamo je za šest godina napravio fenomenalnu ekipu koja je bila dvostruki prvak Njemačke, pobjednik Kupa i Kupa UEFA. I tamo su treninzi bili posebna priča.
 

- Možete nas zamisliti kako na treningu vježbamo aerobik. Ekipa, dvije instruktorske i ponavljanje pokreta. To je bilo nešto novo, fascinantno i savršeno se uklapalo kao dodatak našem treningu, sjeća se Horst Hrubesch.



Ono što je Happelova poslastica, to je ofsajd zamka koju je još pedesetih forsirao njegov Rapid.

- Mi smo na jednoj utakmici protiv Feyenoorda bar petnaest puta upali u ofsajd-zamku, tvrdio je nakon utakmice Günther Netzer tada zvijezda Borussije Mönchengladbach.
 
I nije samo na klupi Happel bio poseban, jednako zanimljive bile su njegove presice. Jednom prilikom je novinarima poručio: "Haut's eich im Schnee" (Valjajte se na snijegu).

 

Protiv raka se nije ni borio

Krajem osamdesetih se vratio kući i dodao još tri trofeja s Tirolom. Preuzeo je i reprezentaciju iako je već imao zdravstvenih problema.

"Dobio sam pismo od doktora nakon posljednjih pretraga. Pisalo je da može biti maligni oblik, ali nisam puno čitao dalje. Ako imam rak, onda imam rak. Ne mogu tu ništa da promijeniti. Cigara je bila neizostavna i cigara ga je na kraju koštala. Petnaest dana prije 67. rođendana, 14. studenog preminuo je u bolnici u Innsbrucku.

Grantler, jedan od najvećih, jedan od posebnih.
Kopirati
Drag cursor here to close