Džeko: Volio bih da je 1. travnja, da kažem kako sam se šalio, ali nije

Igrala se 62. minuta kada je Oleksii Derevinskyi, sudac iz Ukrajine dao znak da se izmjena može napraviti. Samo rijetki na stadionu su mogli znati kada će izmjena biti napravljena. Ova je došla samo minutu nakon što je Gyökeres zabio za vodstvo Švedske, pa se sve poklopilo u pomalo čudnom trenutku.

Došla je u istom trenutku kada je Džeko napustio teren tok drugog lipnja 2007. godine kada je prvi put debitirao za ovu reprezentaciju. Kada je počela priča koja je trajala ovih 19 godina. I koja se završila na Bilinom polju.

U tih nekih tridesetak sekundi sve je stalo. Standing ovation ispunjenog stadiona. 12.259 minuta, 152 utakmice, 73 gola, na kraju jedne velike priče, vrhunskog igrača, ubojitog napadača, jednog od ponajboljih u Europi uopće posljednjih 15-tak godina. Igrača koji je obilježio ovu reprezentaciju od tog trenutka kada je prvi put zaigrao za nju.

Broj nastupa, broj golova ostaje u drugom planu. To su samo brojevi. Koji ustvari ne mogu pokazati koliko je Edin napravio za reprezentaciju, za državu BiH. Plan i želja stručnog stožera je bila da zabije gol pa da pričao bud zaokružena. VAR je poništio gol. VAR kojeg nije bilo tog ljeta 2014. godine, kada je sudac s Novog Zelanda poništo gol protiv Nigerije.

"Naš plan je bio pobijediti i da on zabije. Zabio je, ali gol je poništen. Na kraju možemo biti zadovoljni remijem. Život ide dalje, Džeko će biti najsretniji ako pobijedimo u Poljskoj. Jedna vrata se zatvaraju da bi se otvorila druga. A došao je na neobičan način, to je nogomet. Sretan sam što sam mu bio trener posljednje dvije godine i mogu biti ponosan na to", kazao je nakon utakmice Sergej Barbarez.

"Volio bih da je 1. travnja i da mogu reći hvala što ste došli, ali samo sam se šalio. Nažalost, više nisam ni dovoljno star za te šale. Ovo je pravo vrijeme i pravi trenutak. Ostavljam momčad u dobroj formi i to je najvažnije. Postoje ti dečki koji će biti samo sve bolji i bolji, postoje igrači koji mogu zabijati i voditi reprezentaciju. Odlazim sretan. Sad sam na ovoj tvojoj fan stranici. Prije utakmice sam osjećao pritisak u prsima, kao da je prvi put, ali na početku je sve prošlo. Nakon utakmice sam se osjećao dobro, mislio sam da ću biti emotivniji. Ali stvarno sam sretan što je ovako završilo. Bog mi je pomogao da odem na Svjetsko prvenstvo - započeo je Džeko i dodao.

- Nisam to odlučio preko noći. Mogao bih i dalje nastaviti, ponekad igrati, ponekad ne. Ne bi mi to bio problem, još uvijek to mogu fizički. Opet, čovjek misli, za dvije godine je EP, imat ću 42 godine, tko zna u kakvom bih stanju bio. Ekipa treba igrati, pripremiti se za kvalifikacije, biti u punoj snazi. Ovo je pravi trenutak. Bilino polje i Zenica imaju taj šarm. Ovdje smo proveli najveće utakmice, ovdje sam najviše igrao i lijepo je što je sve ovdje završilo. Hvala svima koji su došli ispratiti me. Dečki imaju kvalitetu, vole Bosnu i Hercegovinu i to je najvažnije - zaključio je legendarni kapetan i najbolji igrač u povijesti reprezentacije BiH.