Drugo polufinale je tu: Duh Falklanda lebdi iznad stadiona u Atlanti

Na obali ispred istočnih Falklanda 2. travnja 1982. iskrcale su se trupe argentinske mornarice i krenule prema Port Stanleyju. U 8 sati i 30 minuta britanski guverner je izdao naredbu desetorici njegovih vojnika iz sastava "Kraljevske mornarice" da se predaju.

Čelična Lady je brzo dala do znanja da slijedi odgovor Velike Britanije. Rat je trajao 74 dana. Rat koji je odnio 655 argentinskih i 255 britanskih života. Britanci su pobijedili, Argentinci su se predali. I počeli mijenjati svoju vlast. Huntu koja je na vlast došla vojnim udarom deset godina ranije.

Ardiles i Villa

"Taj period je uništio moj život. Zemlja u kojoj sam rođen je ratovala protiv zemlje koja me je usvojila kao igrača. Nakon treninga primijetio sam daleko više novinara nego što je to uobičajeno. Počeo sam osjećati nešto što do tada nisam. Ja i Ricky Villa smo bili pod velikim pritiskom, neke stvari koje su pisali mediji u Engleskoj i Argentini bili su potpuna izmišljotina, prisjeća se legenadnir Osvaldo Ardiles koji će odigrati utakmicu polufinala FA kupa protiv Leicestera nakon čega je napustio Englesku tvrdeći kako ide na pripreme s reprezentacijom. Villa je ostao, ali nije igrao veliko finale. Osvaldo je otišao u Argentinu, ali od rata nije pobjegao.

"Osjećao sam se loše i u Engleskoj i Argentini. U Argentini su me smatrali izdajnikom, u Engleskoj su mi postavljali pitanja kako bi vidjeli hoću li dati potporu Argentini, kaže Ardiles koji će s Argentinom doživjeti neuspjeh u Španjolskoj 1982. godine. Dan nakon otvaranja turnira argentinska vojska se predala, Osvaldo je dobio informaciju kako je nestao njegov rođak, pilot kojeg je oborio britanski lovac. Već prije početka prvenstva Osvaldo je odlučio.

"Na kraju dana, ne mogu igrati u zemlji koja je u ratu s mojom zemljom. Odlučio sam neću se vratiti u Englesku, poručio je preko medija Ardiles.

Vratio se kući, u Englesku 

Našao je kompromis s ljudima u klubu. Nakon Španjolske, završio je posudbi u PSG gdje je izgledao izgubljeno.

"Nisam razmišljao o nogometu, porodica je razmišljala o povratku u Englesku. I ja sam razmišljao o tome, ali nisam mogao odlučiti. Nisam mogao dobiti vizu šest mjeseci nakon rata.

Ipak, na kraju se s posudbe vratio u Tottenham s kojim osvaja Kup Uefa 1984. godine. Villa je već tada bio u Sjedinjenim Državama. Godinama kasnije Osvaldo će dobiti pismo britanskog pilota koji mu piše kako je oborio njegovog rođaka. Pismo koje će potvrditi da je Jose Ardiles poginuo. Pismo koje će Osvaldo dati svom stricu.

Nisu igrali često 

U godinama koje će doći poslije svaki naredni duel Argentine i Engleske je imao neku svoju težinu. Posebno nakon Meksika i famozne, kako su je nazvali mediji i novinari kasnije "Božje ruke" Diega Maradone. Od te utakmice do danas ove dvije reprezentacije su odigrale tek tri na velikim takmičenjima.

U Francuskoj 1998 sjajan duel, četiri gola za poluvrijeme, crveni karton Beckhama i poraz Engleske na penale. Na SP 2002. godine slavila je Engleska. Sada je ulog strašan, finale Svjetskog prvenstva.

"Ako govorimo o formuli, ona je vrlo jednostavna – stavite Harryja i Judea zajedno i oni će odraditi ostalo. Moramo biti bolji u napadu kako bismo u završnicu uključili i druge igrače, ali oni su naši ključni igrači.Vole odgovornost, posjeduju vrhunsku kvalitetu i uvijek se pojave kada je najpotrebnije. Nemamo razloga žaliti se zbog toga. Oni igraju za Englesku i svojim potezima odlučuju utakmice. To je zaista impresivno, reći će Tuchel.

Jude i Harry 

Bellingham je u subotnjoj utakmici postigao dva pogotka i još jednom potvrdio svoju vrhunsku formu, dok je zajedno s Kaneom dosad postigao gotovo sve golove Engleske na turniru. Jedini drugi strijelac za “Tri lava” bio je Marcus Rashford. Tuchel je ponudio nešto novo kada je u pitanju Engleska, mnogi koji prate nogomet i ovu reprezentaciju će reći kako to nije "ona" Engleska, ali rezultat je tu, iako naravno znamo što za medije na Otoku znači rezultat. Sada ostaje dileme kako će Engleska izgledati ako recimo prepuste posjed lopte Argentini.

Scaloni nije zadovoljan

To bi mogao biti problem, iako znamo da je zadnja linija Argentine nešto sporija. Međutim, iz posjeda Argentina može puno toga napraviti. Messi može sam riješiti utakmici, ostali igrači mogu zabiti. Engleska zato mora pronaći ravnotežu između obrambene discipline i napadačke hrabrosti. Brzi izlazak nakon osvojene lopte mogao bi biti važan, posebno ako argentinski braniči ostave prostor iza sebe.

"Ono što je ova reprezentacija postigla je povijesno, iako smo mogli igrati bolje. Povijesno je ponovno biti u polufinalu. To je privilegirano mjesto u nogometu, nije lak podvig. Sada smo sretni i uzbuđeni i pokušat ćemo doći do kraja sa svakom kaplju znoja. Moramo biti realni. Mnogo je segmenata naše igre koje moramo poboljšati. Ponekad pobjeda prikrije te probleme, ali mi znamo da postoje. Iskreno, u pojedinim trenucima sreća je bila na našoj strani, naglasio je izbornik Argentine Lionel Scaloni.

Koliko Messi igra obranu?

Argentinski sustav kratkih dodavanja i guste igre kroz sredinu terena, osmišljen kako bi maksimalno iskoristio Messijevu kreativnost, odlično je funkcionirao protiv Alžira, Austrije i Jordana u grupnoj fazi. Međutim, protiv kvalitetnijih suparnika u nokaut fazi taj je model postao znatno ranjiviji, ponajprije zbog fizičke istrošenosti ključnih veznjaka. Enzo Fernández, Rodrigo De Paul i Alexis Mac Allister nose golemi teret još od početka turnira, a dodatno ih iscrpljuje činjenica da moraju pokrivati još više prostora kada Messi ne sudjeluje u obrambenim zadacima.

Ni napadači Julián Álvarez i Lautaro Martínez, iako su protiv Švicarske postigli pogotke, ne igraju na razini na kojoj su navikli. Thiago Almada izgubio je mjesto u početnoj postavi, dok je Leandro Paredes, koji ga je zamijenio, jedan od rijetkih Argentinaca koji je na ovom prvenstvu konstantno pružao vrlo dobre partije.

Scalonijeve odluke da u sastav uvede Paredesa te da na lijevom beku umjesto Facunda Medine zaigra Nicolás Tagliafico pokazale su se ispravnima. No tu je, čini se, završila njegova spremnost na prilagodbu.

Još je zanimljivije da su gotovo sve izmjene bile usmjerene prema napadu. U igru su ulazili Lautaro Martínez, Julián Álvarez, Flaco López i Thiago Almada, dok svježih veznjaka gotovo nije bilo. Paredes je teren napustio zbog ozljede, premda je kasnije poručio da nije riječ o ozbiljnijem problemu, a Cristian Romero, koji je i prije turnira imao zdravstvenih poteškoća, zamijenjen je tek kada je potpuno ostao bez snage. Formacija 4-4-2 i nedostatak prirodnih krilnih igrača i dalje im ograničavaju kvalitetu napada.

Jedan će slaviti, drugi će tugovati, to je jasno. Jedni i drugi su pokazali svoje dobre I loše strane. Onaj tko bude bolje iskoristio protivnikove, će slaviti. Ili možda neće. Tko zna. Vidjeli smo puno toga na ovom prvenstvu, mnogi očekuje da takvih stvari biti i u završnici.