Od 2006. godine Svjetsko prvenstvo tradicionalno otvaraju domaćini. Tada je FIFA ukinula pravilo po kojem su aktualni pobjednici Mundijala igrali prve utakmice što je bio običaj od 1974. do 2002. godine, a do 1974. nije bilo posebnog pravila pa se čast otvaranja prvenstva često određivala i ždrijebom.
Je li domaći teren u najneugodnijoj utakmici prvenstva zaista prednost ili može biti kontraproduktivan najbolje će reći brojke, a one su od 2006. godine dobrano na strani domaćina.
Uz samo jedan izuzetak.
2006. godine ceremonija otvaranja Svjetskog prvenstva održala se na Allianz Areni u Münchenu. Domaćin Njemačka, kao jedan od najvećih favorita prvenstva, taj epitet je dodatno obogatila i ulogom domaćina, a na otvaranju su dobili priliku da odmjere snagu s jednom od najslabijih momčadi prvenstva - Kostarikom.
Na prvi pogodak nije se trebalo dugo čekati. Već u 6. minuti Philipp Lahm pogađa za vodstvo Njemačke, ali samo par minuta kasnije Kostarikanci uspijevaju poravnati. Ipak, kvaliteta “Elfa” vrlo brzo je odvela utakmicu u jednosmjernu ulicu s dva pogotka Miroslava Klosea.
No, nisu se predavali Kostarikanci. Vrlo brzo su smanjili na 3:2 ali više od toga nisu mogli. Konačnih 4:2 djelo je Torstena Fringsa koji je tako odveo Njemačku do prva “domaća” tri boda na otvaranju Svjetskog prvenstva. Malo teže od očekivanog.
Njemačka je na kraju osvojila broncu i može se reći uspješno izvršila svoj domaći zadatak.
Johannesburg je imao čast da ugosti prvo Svjetsko prvenstvo na afričkom kontinentu. Pred oko 90.000 navijača reprezentacija Južne Afrike se hrabro suprotstavila favoriziranim Meksikancima.
Bila je to jedna od onih utakmica gdje je nominalno slabija momčad na papiru domaći teren iskoristila kao vjetar u leđa.
Uz zaista glasnu podršku s tribina uspjeli su povesti početkom drugog poluvremena preko Tshabalale. Znate za onaj ikonski trenutak s Mundijala koji će ostati povijest.
Do pobjede nisu mogli, ali i jedan bod do kojeg su došli protiv Meksika dao im je krila na kojima su kasnije upisali pobjedu protiv Francuza.
Četiri osvojena boda na kraju im nisu bila dovoljna za prolazak skupine, ali je bilo više od onog što se predviđalo, pa se može reći kako je još jedan domaćin uspješno otvorio Svjetsko prvenstvo.
Teško da postoji nešto “nogometnije” od Svjetskog prvenstva u Brazilu i igranja na otvaranju Svjetskog prvenstva u Brazilu, protiv Brazila.
Pošlo je to za rukom Hrvatskoj 2014. godine.
Već u 11. minuti Sao Pauolo je utihnuo. Olić je sjajno probio na lijevoj strani, ubacio prizemnu loptu za Nikicu Jelavića, a ono što nije uspio dovršiti Jelavić odradio je Marcelo poslavši loptu u vlastitu mrežu.
Obrambeno je Hrvatska djelovala odlično ovu utakmicu, a iako nisu napravili mnogo toga prema naprijed na poluvremenu je ipak imala 1:1 nakon što je Neymar poravano rezultat.
Brazilcima je kiks na otvaranju značio katastrofu, a da tako ne bude pobrinuo se japanski sudac Nishimura.
Prvo je Brazilcima poklonio jedanaesterac kojeg je Neymar pretvorio pogodak, zatim je Oliću poništio pogodak za 2:2 nakon spornog prekršaja te do kraja cjepkajući utakmicu Brazilcima omogućio da dođu do konačnih 3:1.
Još jedna pobjeda domaćina na otvaranju Svjetskog prvenstva, ali ovaj put s mnogo sudačkog poguranca što je također jedan faktor koji ide na ruku domaćinu, ma kako god se on zvao.
Brazil je nekako dogurao do polufinala, a tamo su poniženi od Njemačke sa 7:1.
Čitavo prvenstvo su igrali u grču, pa je u njihovom slučaju domaćinstvo definitivno bilo veliki pritisak.
Od svih domaćina na otvaranju Svjetskog prvenstva, Rusi su se pokazali kao najnegostoljubljiviji.
Iako je razlika u kvaliteti bila jasna, nitko nije očekivao tako uvjerljivu pobjedu Rusije.
Imali je Rusija sjajnu momčad. Golovin je bio golobradi mladić koji je radio sjajne stvari u Monacu, pitalo se nešto i Cherysheva, Dzagoeva, Smolova, Dzyubu…
Kapitulirali su Saudijci već u 12. minuti, pogodio je Gazinskiy. Do kraja je Cheryshev bio dva puta precizan, a pridružili su mu se Dzyuba i Golovin.
Rusi su kasnije stigli do četvrtfinala gdje ih je zaustavila Hrvatska, a u osmini finala su izbacili Španjolce što se moglo svrstati pod senzaciju turnira.
Da bez kvalitete sve drugo pada u vodu najbolje se moglo vidjeti na primjeru Katara. Silan novac uložen u infrastrukturu, stranac na mjestu izbornika i čitav marketing oko domaćinstva bio je nemoćan pred skromnim kadrom.
Već nakon 30. minuta prve utakmice gubili su 0:2 i moglo se reći da su još dobro prošli.
Do kraja se rezultat nije mijenjao, a Katar nije uspijevao ozbiljnije zaprijetiti Ekvadorcima koji su izgledali kao takmac protiv kojeg se može nešto tražiti na otvaranju.
Katar je svoju domaću avanturu završio neslavno, bez osvojenog boda, s jednim postignutim pogotkom i niti jednim razlogom za slavlje.
Novcem se ne može kupiti sve.
Iako je utakmica Meksiko-JAR istaknuta kao centralna na otvaranju prvenstva, zbog specifičnosti domaćinstva ove godine možemo reći da ćemo imati tri "uvodne" utakmice.
SAD će krenuti protiv Paragvaja, Kanada protiv Bosne i Hercegovine.
Teško je reći što možemo očekivati od uvodnih utakmica ovog prvenstva. Iako povijest sugerira da su domaćini po pravilu izlazili kao pobjednici u prvim susretima, ove godine se jedino za Meksiko može reći da su nešto izrazitiji favoriti.
Amerikanci će se morati namučiti protiv neugodnog Paragvaja, a Kanada je velika enigma Bosni i Hercegovini jednako kao što su mogućnosti "Zmajeva" nepoznanica Kanađanima, ali i široj javnosti.
U obje utakmice blaga prednost ipak ide domaćim reprezentacijama, a svi se nadamo kako ćemo poslije svake od ovih uvodnih utakmica pričati samo o nogometu.