Dobili smo Finalissimu: Disciplinirana Španjolska ili prgava Argentina

Ukupno smo vidjeli 103 utakmice. Postignuto je 307 golova. Bilo je svega i svačega od jedanaestog prošlog mjeseca kada je odigrana prva utakmica između Meksika i Južne Afrike. Međutim, sve to ostaje sa strane, pa čak i nevažno, u poređenju s onim što nas čeka. A to je taj konačni okršaj za naslov svjetskog prvaka između Španjolske i Argentine. Najvažnija, najbitnija utakmica, ona koju gledaju i oni koji baš nogomet nije nešto važan u životu.

Aktualni prvak svijeta, osvajač posljednje dvije Cope (Argentina) i aktualni europski prvak (Španjolska). Prava Finalissima. Koju su baš trebali igrati u ožujku ove dvije reprezentacije, u Kataru. Zbog situacije na Bliskom istoku, utakmica nije odigrana.  Samo par mjeseci kasnije Finalissima je tu, u finalu Svjetskog prvenstva. Španjolci love svoj drugi naslov, Argentina četvrti.

Dvije reprezentacije potpuno različitih nogometnih identiteta s izbornicima koji se izuzetno dobro poznaju. Obojica su do klupe velikih reprezentacija stigla bez statusa globalnih trenerskih zvijezda, a potom su izgradili selekcije koje su osvojile najvažnije trofeje.

Scaloni je Argentinu preuzeo 2018. godine kao privremeno rješenje. Njegovo imenovanje dočekano je s velikom skepsom, ali je potom osvojio Copa Américu (dva puta), Finalissimu (prošlu) i Svjetsko prvenstvo 2022. godine. Sada Argentinu može odvesti do drugog uzastopnog naslova, što nije uspjelo nijednoj reprezentaciji još od Brazila 1962. godine.

De la Fuente bio dugo bez posla

De la Fuente je godinama radio u španjolskom savezu i vodio mlađe reprezentativne kategorije. Upravo je kroz taj sustav upoznao generaciju igrača koja danas čini temelj njegove seniorske momčadi. Španjolska je pod njegovim vodstvom ponovno postala reprezentacija s jasnom idejom, kontrolom lopte i prepoznatljivim stilom, ali i s dovoljno brzine i izravnosti da protivnika kazni čim se otvori prostor.

Svi imaju svoj zadatke, ali svi mogu pokrivati različite pozicije, mogu uskakati, pokrivati. Mogu igrati bez klasičnog špica. Prošle godine su Španjolci izgubili finale Lige nacije i to nakon penala. Posljednji put su u regularnom tijeku poraženi od Kolumbije 22. ožujka 2024. godine. Od Lige nacija nanizali su 17 utakmica bez poraza, uz pet primljenih golova. Na ovom Svjetskom njihova mreža je ostala netaknuta šest puta. Nevjerojatne brojke.

"Biti u finalu je luksuz. Za mene je važno biti u poziciji za pobjedu. Svake godine bih potpisao da dođem do finala, pa makar i izgubili. Važno je imati priliku boriti se za pobjedu, a mi ćemo iskoristiti ovaj trenutak, s našim snagama i kvalitetama, protiv protivnika sa spektakularnim nizom.Ne, nisam nervozan, pričao je dan prije finala, De la Fuente koji je prije preuzimanja reprezentacije bio nezaposleni trener.

Pozvao del Bosquea

Iako je igrao 15 godina profesionalni nogomet, od toga 13 u Primeri, osvojio je i dva naslova prvaka Španjolske s Athletic Bilbaom, trenera De la Fuentea nitko nije trebao. Vrijeme je provodio promatrajući treninge prvoligaških trenera, prije svega Vicentea del Bosquea.

Usput je proučavao stoicizam, filozofiju koja uči da je put do sreće u prihvaćanju onoga što ne možemo promijeniti i kontroliranju vlastitih reakcija. Knjigu Meditacije nosi sa sobom . Usput je proučavao stoicizam, filozofiju koja uči da je put do sreće u prihvaćanju onoga što ne možemo promijeniti i kontroliranju vlastitih reakcija. Knjigu Meditacije nosi sa sobom. Prije finala je odlučio nazvati baš del Bosquea.

"On je nogometni mudrac; prošao je kroz ovu situaciju i poznaje kritične trenutke. Nitko nije u boljoj poziciji da vas savjetuje, utješno je imati tako nekoga".

Bez obzira na konzultacije i savjete, De la Fuente je poručio kako njegova reprezentacija mora ostati vjerna svom stilu:

"Vrlo sam miran i uvjeren da ćemo, ostanemo li vjerni ideji koja nas je dovela dovde, biti bliže ostvarenju cilja. Imamo veliki nogometni potencijal. Ne bismo se osjećali ugodno u raspravama ili provokacijama. Mi znamo igrati nogomet, dati smisao našoj igri kada imamo loptu, a kada je nemamo biti disciplinirani, agresivni i brzo je vraćati.

"Povjerenje koje imamo jedni u druge i činjenica da se odlično poznajemo čine veliku razliku. Tijekom gotovo sedam tjedana provedenih zajedno bilo je i teških trenutaka, ali kada ste okruženi pravim ljudima, sve je mnogo lakše", rekao je De la Fuente.

Privremeno rješenje

Kad je Leo Messi postigao prvi gol za Argentinu u ožujku 2006. u Ženevi, protiv Hrvatske, u čijim je redovima debitirao Luka Modrić, Scaloni je bio na klupi. Bio je dobar igrač, desni bek (kao i De la Fuente), igrao je za West Ham, Deportivo, Lazio, Mallorcu, Atalantu. Zvali su ga El Toro, jer je bio srčan i neustrašiv.

Na klupu je stigao kao privremeno rješenje do velikog imena, nakon što je Argentina ispala u osmini finala SP 2018. godine. Messijev imenjak je išao od utakmice do utakmice, praveći jednu selekciju.

Argentina jeste Messi, ali tu su i ostali 

U kojoj se naravno najviše priča o Messiju pomalo podcjenjujući učinak ostalih igrača. A on nije mali. Da Messi je tu, Messi igra, asistira, zabija, ali igraju i ostali. I oni zabijaju, asistiraju. Svi zajedno ne odustaju. Zabili su 19 golova u sedam utakmica, samo na dvije manje od tri. Što se mora respektirati. Vratili su se dva puta protiv Egipta i Engleske, pregurali su produžetke u susretima sa Švicarskom i Zelenortskim otocima.

Netko će reći da su od početka povlašteni zbog Messija, ali ono što su oni nudili u kritičnim trenucima nije ponudila niti jedna selekcija. Žestoki pritisak, jedna vrsta organiziranog kaosa u kojem napadaju, zabijaju svi. Dovoljno je pogledati listu strijelaca.

"Želimo da nas se pamti kao i svakog drugog Argentinca - da smo vrijedni radnici, da nikada ne odustajemo i da čak i ako je teško, uvijek se izvučemo, kao što smo vidjeli na ovom Svjetskom prvenstvu. Bilo da se radi o redovnoj utakmici, finalu ili kada igram u susjedstvu, ja sam isti Dibu koji je igrao na ulicama Mar del Plate. Svi moji suigrači u reprezentaciji dolaze iz radničke klase, a zajednička nit je da uvijek naporno rade. Dolazimo iz obitelji u kojima su oba roditelja morala raditi, a to uključuje moju obitelj, moju majku i mog oca", reći će Emiliano Martinez, golman reprezentacije misleći na svoj rodni grad. Njegov šef Lionel Scaloni dao je zanimljivo mišljenje o reprezentaciji Španjolske.

“Ako Španjolska napusti hotel, već sam zabrinut. Čim su u autobusu i napuste hotel, zabrinut sam. Oni su sjajna momčad. Sve me brine u vezi Španjolske.”

Izbornik Argentine Lionel Scaloni istaknuo je koliko mu znači zajedništvo koje je reprezentacija ponovno stvorila s navijačima uoči nedjeljnog finala Svjetskog prvenstva protiv Španjolske.

"Ponovno smo otkrili nešto iznimno vrijedno, činjenicu da ljudi gledaju naše utakmice, nose argentinski dres i grle se. To je nešto što nas duboko dira.Ljudi su s nama, podržavaju nas i nose nas. Nadam se da ćemo pobijediti, ali ako se to ne dogodi, ovo putovanje bilo je nevjerojatno i može biti primjer svima", rekao je Scaloni.

Disciplina ili organizirani kaos

Argentini je ovo sedmo finale svjetskih prvenstava, a sedam je kažu oni koji se bave brojevima. osvajali su naslove tri puta, gledajući povijest uvijek nekako na poseban način. U Meksiku je bio Maradona i ona utakmica protiv Engleske, pa trijumf protiv Njemačke u finalu nakon što su ispustili 2-0.

U Argentini 1978. godine znamo kakva je bila atmosfera, što se događalo u finalu, pa u onoj spornoj utakmici protiv Perua. Isto tako u Kataru, nisu briljirali, nisu igrali vrhunski nogomet, ali su otišli do kraja. Lionel Messi napravio je čudesne stvari za Argentinu – osam pogodaka i četiri asistencije, a neki će reći više hoda, nego što trči. Argentina puno radi za Messija, a on uzvraća dvostruko.

Treba očekivati utakmicu u kojoj će Španjolci držati posjed te tako probati ‘ugušiti’ Argentinu koja je u dosadašnjem dijelu turnira ipak pokazala znatno više slabosti. Fabian Ruíz i Dani Olmo rade sjajan posao u sredini, osvajač Zlatne lopte iz 2024. Rodri drži konce u svojim rukama. Zabijaju Moreno ali i Oyarzabal. Yamal se podredio kolektivu. Cucurella i Pedro Porro su uništili Francusku po bokovima. Braneći se i napadajući.

Argentina ima Messija koji često izgleda kao da ga nema na terenu. Obrana je nešto sporija, mogu platiti ceh kada izlaze visoko, ali i dalje imaju u sebi dovoljno bezobrazluka. Da udare, povuku, kada nitko ne vidi. I biće zanimljivo vidjeti, hoće li na španjolsku disciplinu odgovoriti prgavo, ponekim žestokim startom, gaženjem u prolazu.