Bernard Barnjak, bivši igrač Sarajeva, uzeo novac od Dinama pa potpisao za Hajduk
Ljubitelji nogometa ga pamte kao igrača Sarajeva. Dres Bordo tima je nosio četiri sezone, prije nego što je potpisao za Hajduk. Na Poljudu je ostao jednu sezonu, igrao je u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj.
Između nastupa za Castellon i Famalicão, Barnjak je odradio također jednu polusezonu u Sarajevu. Navijači ovog kluba upravo iz tog perioda pamte njegovu sjajnu partiju ja Tušnju, kada je Sarajevo deklasiralo Slobodu 34-0, uz tri gola Barnjaka. U tom trenutku je to bio duel direktnih konkurenata u borbi za opstanak. Nakon toliko godina, Barnjak je medijima otkrio priču oko prelaska u Hajduk, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom da je posao s Dinamom bio završen.
"U prosincu 1988. Velimir Zajec je došao u Sarajevo da bi me doveo u Dinamo. Sjeli smo, potpisali nekakav predugovor i dogovorili plaću od 150 tisuća maraka i Golf dvojku. Dobio sam odmah i 25 tisuća maraka predujma, s tim da sam pet tisuća odmah morao dati čovjeku koji je bio posrednik u tom poslu. Međutim, na kraju sezone, negdje u svibnju, prišao mi je Jurica Jerković i ponudio mi odlazak u Hajduk. Znate, ja sam ime dobio po velikom Bajdi Vukasu, kod mene se u kući navijalo za Hajduk, ja sam navijao za Hajduk i jednostavno sam odlučio otići u Split. počeo je svoju priču za Sportske novosti Barnjak.
Naravno, ljudi iz Dinama su morali reagirati:
"Već sam bio u Splitu kad su me nazvali iz Sarajeva i pitali gdje sam, da me traže ljudi iz Dinama, da su pripreme krenule, a mene nigdje. Javio sam se u Dinamo i objasnio da sam odlučio otići u Hajduk i da nema teorije da se predomislim. A gdje su pare? Rekao sam da ću vratiti 20 tisuća maraka čim ih budem imao, jer sam njihov novac potrošio, a oni su mi poručili da im dugujem 25 tisuća, jer su uračunali i onih pet tisuća posredniku. Ja sam im rekao da ću 20 vratiti, a da me tih pet tisuća ne zanima. Čovjek iz Dinama mi je poručio da ću ja vratiti svih 25 tisuća i da će oni poslati u Split čovjeka koji će me "natjerati" da vratim sve do zadnje marke.
I što ste tada napravili?
"Rekao sam im neka pošalju koga god hoće, ali ću vratiti samo 20.000. I onda sam odlučio kupiti pištolj, češku Zbrojevku, te sam ga stavio ispod sjedala u autu. Za svaki slučaj jer ozbiljno mi je zvučao taj čovjek iz Dinama. Međutim, nije Dinamo nikoga poslao, ali kad sam iz Hajduka odlazio u Španjolsku, morao sam platiti svih 25 tisuća da bih dobio izlazne papire.
A koliki vam je ugovor Hajduk tada ponudio?
- Jerković me pitao kakav novac očekujem, a kako sam imao od Dinama 150 tisuća i Golf II, od Hajduka sam tražio 200 tisuća i Audi 80, poznatog kao "jaje". Bio sam Hajdukov navijač, ali kad sam već bio u prilici postaviti cijenu...
To je bio velik novac u to vrijeme?
Kad sam potpisao ugovor na 200 tisuća maraka, pomislio sam da je to novac koji do kraja životu neću moći potrošiti. Nisu moji u Sarajevu bili sirotinja, ali nismo baš bili ni imućni, nego skromna radnička obitelj. Tada su plaće bile oko nekoliko stotina maraka, s tih 200 tisuća mogao sam kupiti tri dobra stana u Splitu.
Na kraju nije kupio niti jedan
"Nisam, bio sam mlad i lud, željan života i provoda... Kad sam imao ja, imali su i svi oko mene, svi u kafiću ili klubu u koji bih ušao. Kad sam na kraju sezone napuštao Split, ne samo da sam potrošio sav novac nego sam bio dužan 12 tisuća maraka jednom vlasniku kafića. A što da vam pričam? Mladost i ludost, tako je bilo", istakao je između ostalog Barnjak.
Prošao je Barnjak kroz težak period nakon pogibije supruge.
"Kroz karijeru sam ukupno dobio oko milijun i pol maraka (oko 750.000 eura, nap. a.), što je ipak bio lijep novac. U Sarajevu sam napravio dvije kuće, imao pizzeriju... I sve je krenulo naopako kad mi je prva supruga stradala u prometnoj nesreći. Nakon tog sam pao u depresiju, dugo godina sam lutao tražeći način da se izvučem. Na kraju sam bankrotirao, otišao u Švedsku kod mame i brata, te ondje upoznao sadašnju suprugu, s kojom sam 17 godina, i doselio se u Sveti Filip i Jakov. Živimo skromno, ali živimo ugodno. Novac me nikada nije zanimao, nije to za mene. Imam prijatelje, svoje društvo, švedsku mirovinu i nemam potrebe ništa mijenjati. Naravno da sam svjestan svojih pogrešaka, posebno u igračkoj karijeri, ali više ih ne mogu promijeniti.
