36 godina od tragedije na Heyselu

Dan kad je nogomet umro

Simone Stenti, jedan od onih koji su uspjeli pobjeći i preživjeti, kaže kako je odgovornost na UEFI, belgijskim vlastima, i briselskoj administraciji, a isto tako jasna je i odgovornost huligana.
Sport / Nogomet | 29. 05. 2021. u 11:35 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

29.5.1985. zbila se jedna od najvećih tragedija u povijesti sporta. U finalu Europskog kupa sastali su se Liverpool i Juventus. Utakmica se odigrala u glavnom gradu Belgije, u Bruxellesu, na stadionu Heysel. Taj dvoboj trebao je biti šlag na kraju sezone za momčad Liverpoola koja je te godine bila najbolja momčad Europe, po mnogim pokazateljima. Bili su aktualni europski prvaci, igrali su jako atraktivan nogomet, a dodatni motiv bio im je taj što je Everton osvojio prvenstvo Engleske, što je značilo da im jedino pobjeda protiv Juventusa osigurava igranje u Europi sljedeće sezone.

Juventus je pak bio aktualni osvajač Kupa pobjednika kupova, a u momčadi je imao tada velikog igrača, Michela Platinija, dok im je trener bio Giovanni Trapattoni.

Krvavi okršaj trajao dulje od utakmice koja se igrala pored mrtvih tijela

Pred sam početak utakmice došlo je do nereda. Liverpoolovi navijači probili su ogradu između sektora X i Z, te su napali Juventusove navijače koji su u panici počeli bježati prema
kraju tribine. Od prevelikog pritiska, zid na kraju tribine se urušio, a velik broj ljudi ostao je zatrpan, kako ispod zida tako i od navijača koji su padali jedni po drugima. Zavladala je panika, a policija je pokušala razdvojiti zaraćene strane, no nažalost bilo je prekasno.

39 navijača Juventusa je poginulo, a više od 600 osoba je ozlijeđeno. U nekim kuloarima pročula se informacija kako su navijači Liverpoola bili željni osvete, jer su godinu prije u finalu Lige prvaka protiv Rome njihovi navijači izvukli deblji kraj, no nitko sa sigurnošću ne može kazati što je bio okidač koje je pokrenuo tragične događaje.

Činjenica je, stadion Heysel bio je u jako lošem stanju, te redarske službe i policija nisu bile na nivou pripravnosti. Nitko nije regulirao prodaju karata, na stadionu je bilo puno više ljudi nego što je bilo predviđeno. Ljudi su ulazili kroz rupe u zidovima, a tlo je propadalo pod nogama, kazao je jedan od očevidaca.

Engleski huligani su prvo bocama i raketama napali suparničke navijače. Sukob je eskalirao kada je veća grupa Liverpoolovih navijača preskočila i probila zaštitnu ogradu. Bježeći pred njima, Juventusovi navijači su nasrnuli na vanjski zid stadiona, koji se pod njihovom težinom srušio. Poginulo je 39 ljudi, među njima i 32 Talijana. Na drugom kraju stadiona navijači Juventusa su krenuli u odmazdu i sukobili su se s policijom koja im se ispriječila na putu. Sukob je trajao više od dva sata, čak i nakon što je utakmica počela.

Unatoč užasnim zbivanjima na stadionu, utakmica je odigrana nakon sat vremena zakašnjenja, a Juventus je predvođen Michelom Platinijem pobijedio 1:0.

Michel D’Hooghe, tada član izvršnog odbora FIFE, bio je zadužen za organizaciju i prijem navijača prije utakmice. Izjavio je kako nisu imali iskustva u organizaciji ovako velikih utakmica, te su tek nakon tragedije mogli početi istraživati tko je odgovoran, ali kako kaže, kada je pitanje odgovornosti nitko neće stati prvi u red.

Englezi izbačeni iz Europe na pet godina

Istraga se nije nastavila, a učinilo se sve kako bi se tragedija što prije i zaboravila.

Nakon tragedije, svi su prstom upirali isključivo u navijače Liverpoola, a engleski klubovi izbačeni su iz svih europskih natjecanja. Engleski klubovi su dobili zabranu natjecanja u UEFA-inim kupovima iduće tri godine, a Liverpool pet godina. Kako su vijesti o huliganskim divljanjima u Engleskoj i dalje pristizale, kazna je produljena, tako da su se engleski klubovi opet uključili u UEFA-ina natjecanja tek u sezoni 1990/91.



Simone Stenti, jedan od onih koji su uspjeli pobjeći i preživjeti, kaže kako je odgovornost na UEFI, belgijskim vlastima, i briselskoj administraciji, a isto tako jasna je i odgovornost huligana.

Na utakmici prošlog kola Serie A, Juventus je na svom stadionu dočekao Napoli, a prije utakmice razvijena je koreografija kojom su navijači odali počast žrtvama. Preko tribine podigli su veliki broj 39, a na papirima su držali imena poginulih uz poruku:

"Nitko zapravo ne umire ako živi zauvijek u srcima onih koji ostaju".

30 godina trebalo je da Juventus napokon pokaže da mu je stalo do svojih navijača, iako se to dosada nije moglo zaključiti jer ništa nisu napravili sve ove godine kako bih se rasvijetlila situacija i kako bih se utvrdilo tko je odgovoran.

Premda po broju žrtava nije i najveća takva nesreća, Heysel je sinonim za nogometne tragedije. Engleski mediji su tragediju na Heyselu prozvali 'Danom kada je nogomet umro', a tadašnja premijerka Margaret Thatcher pokrenula je 'rat' protiv huligana. Kazne su znatno postrožene, zatvor za huliganske ispade je postajao automatski, policiji su proširene ovlasti, a uslijedile su i zabrane posjeta utakmicama.

"Bio je to jedan od trenutaka velike nacionalne sramote," smatra profesor John Williams sa sveučilišta Leicester i jedan od britanski vodećih stručnjaka za ponašanje navijača.

Deset godina nakon tragedije obnovljeni Heysel je ponovo otvoren, ali danas nosi ime belgijskog kralja Baudouina. Trenutačno se u Belgiji vodi rasprava oko rušenja stadiona i gradnje novog u blizini.

Tragedija na stadionu Heysel, kada je 29. svibnja 1985. uoči finala Kupa prvaka između Liverpoola i Juventusa poginulo 39 osoba, nažalost, nije i jedina takva nesreća.

Ovo je popis najvećih nogometnih tragedija:

PERU (1964) - 320 mrtvih, a više od 500 ozlijeđenih na utakmici Peru - Argentina na Nacionalnom stadionu u Limi nakon što je nastao stampedo na tribinama, a svi izlazi bili su blokirani.

ŠKOTSKA (1971) - 66 poginulih na derbiju između gradskih suparnika Rangersa i Celtica na Ibroxu kada se srušila tribina. Na istom stadionu, ali 1902. godine poginulo je 26 osoba nakon urušavanja drvene tribine tijekom utakmice Škotske i Engleske.

EGIPAT (1974) - 48 mrtvih u Kairu kada se na stadion koji prima 40.000 ljudi naguralo njih preko 80,000.

RUSIJA (1982) - Službeno je poginulo 66 osoba, a neslužbeno više od 300 u gužvi na tribinama moskovskog stadiona Lužniki za vrijeme utakmice Spartaka i Haarlema u Kupu Uefa.

ENGLESKA (1985) - 56 mrtvih kada se zapalila i srušila tribina na utakmici Bradford - Lincoln City.

BELGIJA (1985) - 39 poginulih na stadionu Heysel u Bruxellesu na finalu Kupa prvaka između Liverpoola i Juventusa

ENGLESKA (1989) - 96 navijača Liverpoola poginulo je na pretrpanoj tribini Hillsborougha stadiona u Sheffieldu.

JUŽNA AFRIKA (1991) - 40 poginulih u tučnjavi navijača Orlando Piratesa i Kaizer Chiefsa nakon što je sudac poništio gol.

FRANCUSKA (1992): 18 mrtvih i više od 2.300 ozlijeđenih kada se srušila improvizirana tribina na stadionu Furiani u Bastiji tijekom susreta Bastia - Marseille.

JUŽNA AFRIKA (2001) - 43 mrtva na stadionu Ellis Park u Johannesburg na utakmici Orlando Pirates - Kaizer Chiefs.

GANA (2001) - 126 mrtvih u Accri na susretu Hearts of Oaksa i Kumasija kada je policija bacila suzavac na tribine, a svi izlazi su bili zatvoreni

EGIPAT (2012), Port Said stadion - Nakon posljednjeg zvižduka na utakmici između Al Masryja i Al Ahlyja navijači su upali na teren i napali igrače Al Ahlyja, a onda i navijače. U neredima koji su uslijedili poginulo je 79 Al Ahlyjevih navijača.

Kopirati
Drag cursor here to close