Subota i tužna vijest iz Beograda. Nakon duge i teške bolesti, U Beogradu je u 74 godini preminuo Dražen Dalipagić. Jedan od najvećih sportaša BiH, biše države, jedan od najboljih europskih košarkaša svih vremena.
S reprezentacijom je osvojio sve što se moglo osvojiti. Sjajan šuter, skoro nepogrešiv. U periodu kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih bio je jedan od najdominantnijih košarkaša. S mostarskog betona, Kantarevca i Lokomotive, popularni Praja se preko Partizana probio do reprezentacije.
Prvo zlato je osvojio 1973 godine na Europskom prvenstvu u Barceloni. Nakon toga dolazi srebro iz Portorika sa Svjetskog prvenstva. U Beogradu i Liegeu Jugoslavija je obranila naslove europskog prvaka, u Montrealu je bila druga, ali je zato u Manili postala svjetski prvak, drugi put nakon Ljubljane.
Upravo je u Manili proglašen za najkorisnijeg igrača turnira. Kulminacija reprezentativne karijere bile su Olimpijske igre u Moskvi i osvojeno zlato. Igrao je na još dva svjetska prvenstva (dvije bronce), na Olimpijadi u Los Angelesu (bronca). na olimpijadama imao prosjek od 22 poena po utakmici u vrijeme kada nije bilo trice. Amerikancima je u finalu Montreala ubacio 27 poena, Kanađanima u Los Angelesu 37 dok je recimo u Moskvi imao prosjek šuta bio 65 % na cijelom turniru.
Krajem sedamdesetih boravio je u kampu Bostona, kao igrač koji je je očarao Reda Auerbacha. Nije ostao, nije postao NBA zvijezda, profesionalac. Odrazom iz mjesta od 96 cm je fascinirao ljude u Bostonu, ali njegovi ideali su bili nešto drugačiji. Otići u profesionalce i ostati bez prava igranja za reprezentaciju ili ostati amater i čekati neku bolju priliku. Vratio se u Europu, igrao za Partizan, jednu sezonu u Kupu prvaka za Real Madrid. Udine, Venezia, Verona bili su njegovi klubovi.
Zanimljivo, karijeru je završio u dresu Crvene Zvezde 1991. godine. Tri puta je biran za najboljeg košarkaša Europe, u dresu Partizana je postigao ukupno 8.278 poena na 305 utakmica, s prosjekom 27 po susretu. Četiri puta u domaćem prvenstvu preko 30 poena u prosjeku u sezoni, Bosni je u finalu Kupa Koraća utrpao pedeset koliko i Ciboni na jednoj utakmici play offa.
U dresu Gioma iz Venezije utrpao 70 poena Dietoru iz Bologne 1987. godine. Oprobao se malo u trenerskim vodama, nije išlo. Godinama kasnije uglavnom se družio s teniskim reketom, na košarku je gledao kao na sport koji "više nije isti" kao u njegova vremena. Kruna svega naravno, bio je ulazak u Kuću slavnih 2004. godine.
