Jugoslavija - SSSR

Polufinale koje se više nikada neće ponoviti

Famozna utakmica u kojoj je reprezentacija Jugoslavije ispustila devet koševa prednosti za čitavih 50 sekundi. I na kraju ostala bez finala nakon produžetka.
Sport / Košarka | 13. 09. 2019. u 08:15 Feđa IBRULJ | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od te večeri 17. srpnja 2016. godine, do danas odigrano je 16 polufinalnih utakmicama na Svjetskim prvenstvima. Bilo je neizvjesnosti, iznenađenja, dobre košarke, ali se više nikada nije ponovila utakmica iz Madrida. Famozna utakmica u kojoj je reprezentacija Jugoslavije ispustila devet koševa prednosti za čitavih 50 sekundi. I na kraju ostala bez finala nakon produžetka.

Idemo redom. Legendarni Krešo Ćosić posložio je selekciju s pet košarkaša Cibone, koja je tri mjeseca ranije uzela drugu titulu prvaka Europe. Dražen i Aco Petrović, Franjo Arapović, Zoran Čutura i Danko Cvjetičanin, tu su još bili, ljuti Acin rivala iz Zvezde Zoran Radović, Stojko Vranković, Ratko Radovanović, Emir Mutapčić, Vlade Divac, Veljko Petranović, Dražen - Praja Dalipagić.

Prvi krug natjecanja Jugoslavija je završila sa svih pet pobjeda, igralo se na Tenerifima. Malezija, Novi Zeland, Nizozemska, Argentina nisu bili dorasli protivnici, tek je s Kanađanima bilo malo problema. Iz tog prvog kruga poznata je priča o tome kako je sponzor Winston nudio automobil Alfa Romeo prvom igraču koji zabije koš s centra. U posljednjim sekundama utakmice protiv Malezije, Cvjetićanin je šutirao s centra i ubacio. Ali, automobil nije mogao zadržati jer bi morao platiti 115 posto poreza na njegovu cijenu. Od Winstona je ipak dobio simboličnu nagradu, znatno manji iznos od vrijednosti Alfe. S Tenerifa se reprezentacija preselila u Oviedo.

Tamo nije bilo problema s Kinom i Italijom. A onda je došao susret protiv Amerikanaca. Muggsy Bogues je izludio Dražana Petrovića, Amerikanci su poveli 12:2, povratka nije bilo, Jugoslavija je morala u polufinalu na Sovjetski Savez. Sovjete koji su do polufinala ubacili na sedam utakmica više od 100 koševa. Sovjete s Volkovom, Tihonenkom, Kurtinaitisom, Homičiusom, Sabonisom, Tkačenkom, Valtersom.

Kada je Zoran Čutura pogodio za 86:75, činilo se kako je pedeset sekundi prije kraja činilo se kako je finale tu. Ćosić je vikao s klupe da se igrači vrate u obranu, a onda je iz natrčavanja Sabonis stavio tricu od table. Tri sekunde kasnije Radović gubi loptu, Tihonenko u ludnici pogađa za tri i na semaforu ja stajalo 85:82. U tim trenucima na parketu su bili Dražan Petrović, Radović, Petranović, Čutura i Divac. Na time out-u Ćosić šalje Acu Petrovića umjesto Radovića nadajući se da bi on mogao uzeti loptu kao jedan od iskusnijih.

Video: Jugoslavija - SSSR (polufinale SP-a 1986.)

- Na time out-u nisam previše govorio, samo sam ih htio pružiti podršku i uvjeriti ih da je sve i dalje u našim rukama. Nisam mogao niti pretpostaviti da bi loptu mogao dobiti najmlađi Vlade Divac, par godina kasnije će vratiti film legendarni Krešo.

Kako Sovjeti nisu bili u bonusu, pravili su prekršaje, sve do trenutka kada prilikom ubacivanja sa strane lopta dolazi do mladog Divca (18 godina) kojem sviraju korake na dvadesetak sekundi prije kraja.

- To mi je i danas, iako je prošlo mnogo godina, najteži događaj u karijeri. Htio sam propasti u zemlju, napustiti košarkaške parkete, sjeća se Divac

U sljedećem napadu Sovjetski Savez je izborio produžetak, jer je Vadim Valters pogodio treću tricu četiri sekunde prije kraja.

- U očima jugoslavenskih košarkaša vidio sam totalnu izgubljenost, jednostavno imao sam osjećaj kao da ne znaju gdje su. Bio sam čvrsto uvjeren da ne mogu promašiti tricu. Toliko me atmosfera koja je bila sjajna ponijela da nisam niti gledao gdje se u tom trenutku nalaze moji suigrači, pričao je Valters. Naravno, nakon tako ispuštene pobjede, Jugoslavija se više nije vratila. Sovjetski Savez je slavio 91:90. Zanimljivo, tijekom polufinalne utakmice, domaća publika u Madridu je bila naklonjena Sovjetima, od svih igrače reprezentacije Jugoslavije na najviše je udaru bio Dražen Petrović. Valjda zato što je uništavao s Cibonom.

- Zaista mi nije jasno čime smo zaslužili takvo drvlje i kamenje. Nikoga nismo provocirali, nikoga nismo željeli omalovažiti. Valjda su osjetili da smo jaki, iznenađujuće jaki i da bismo se mogli popeti na vrh, iako nam nitko od stručnjaka i poznavatelja košarke nije davao nikakve šanse uoči prvenstva. Ovim putem im želim poručiti kako nema šanse da obučem dres Reala. Navijači ovog kluba me mrze, znam da sam im u protekle dvije sezone nanio toliko boli u Kupu prvaka. Ali, jednostavno mi nije jasno da me mogu toliko mrziti kada im niti jednom gestom, ponašanjem nisam dao povoda, pričao je nakon nastupa u Madridu Dražen koji će tri mjeseca kasnije potpisati ugovor s Realom.

Inače Sovjeti na kraju nisu uzeli titulu, jer su Bogues, Sean Elliott, Steve Kerr, David Robinson, Brian Shaw, Charles Smith, Kenny Smith i ostatak selekcije u finalu bili bolji 87:85. Dražen je bio MVP te se našao u prvoj petorci sa Sabonisom, Tihonenkom, Davidom Robinsonom i Oscarom Schmidtom.

Kopirati
Drag cursor here to close