Od sukoba FIBA-e i ULEB-a do moderne Eurolige, Rađa je ubacio prve poene

Olympiacos je u sezoni 2025./26. ponovno zasjeo na europski košarkaški tron. Klub iz Pireja je svladao Real Madrid 92:85 u velikom finalu u Ateni, a do naslova ga je predvodio Evan Fournier s 20 poena.

No put do današnje Eurolige bio je dug i turbulentniji nego što se na prvi pogled čini – od osnivanja ULEB-a, preko velikog sukoba s FIBA-om i stvaranja paralelne Suprolige, sve do natjecanja kakvo danas poznajemo. Baš su Real Madrid i Olympiacos odigrali prvu utakmicu Eurolige 16. listopada 2000. godine. Real je slavio 75:73. prvi poen u tom takmičenju je postigao Dino Rađa koji je u to vrijeme nosio dres ekipe iz Pireja.

Sve je počelo ULEB-om

Godine 1991. formiran je ULEB, odnosno Unija europskih košarkaških liga. U početku su ga činile tri vodeće europske lige – španjolska, francuska i talijanska.

U godinama koje su slijedile ULEB-u su se priključile i druge europske lige, među njima i grčka. Istodobno su klubovi sve otvorenije tražili veći utjecaj na upravljanje europskim klupskim natjecanjima i njihovim komercijalnim pravima. Odnosi s FIBA-om postajali su sve složeniji, a političke i sportske promjene u Europi, uključujući raspad Jugoslavije, dodatno su promijenile kartu europske košarke.

Ključni trenutak dogodio se 9. lipnja 2000. godine u Sitgesu, gradiću južno od Barcelone. ULEB se tada sastao s vodećim europskim klubovima, a postignut je dogovor o izlasku dijela klubova iz dotadašnjeg FIBA-inog sustava i stvaranju nove Eurolige pod vodstvom ULEB-a.

Veliki raskol i godina dvije Eurolige

Nisu svi najveći europski klubovi krenuli istim putem. Panathinaikos i Maccabi Tel Aviv ostali su uz FIBA-u, koja je kao odgovor organizirala vlastitu Suproligu.

U toj sezoni, 2000./01., Europa je tako imala dva velika klupska natjecanja. U FIBA-inoj Suproligi nastupao je i beogradski Partizan, no projekt je trajao samo jednu sezonu. Nakon toga postalo je jasno da će ULEB-ova Euroliga postati temelj novog europskog klupskog poretka.

Klubovima su uoči pokretanja novog natjecanja obećane brojne pogodnosti, od financijske stabilnosti do većeg utjecaja na komercijalne odluke. Neke od tih ideja s vremenom su zaživjele, dok su druge ostale neostvarene.

Važnu ulogu u cijelom procesu imao je Eduardo Portela, tadašnji prvi čovjek ULEB-a, koji je istodobno bio i predsjednik španjolske ACB lige. Nije slučajno da je upravo Španjolska u početnoj fazi imala vrlo snažan utjecaj na organizaciju novog natjecanja.

Nova filozofija: klubovi postaju važniji

Euroliga je usvojila statut kojim su klubovima dodijeljena kolektivna prava, uz trogodišnje licence koje su im trebale pružiti veću stabilnost. Klubovima je istodobno omogućen i značajniji utjecaj na komercijalne odluke. Nova liga svoju je komercijalnu strategiju gradila na tri ključna stupa:

Marketing

Medijska pokrivenost

Veliki završni događaj - Final Four

Početak, međutim, nije bio jednostavan. Jedan od prvih velikih izazova bilo je pronalaženje sponzora. Klubovi su dolazili s tržišta koja su se međusobno značajno razlikovala, dok su europske multinacionalne kompanije često svoje marketinške kampanje usmjeravale prema tržištima koja nisu nužno odgovarala zemljama sudionica Eurolige.

Ipak, vrlo brzo stigli su i prvi veliki komercijalni partneri, među kojima su bili Nike i Coca-Cola. Pokrenuta je i platforma Euroleague.tv, čime je novo natjecanje dobilo još jedan kanal za približavanje publici.

Prva sezona – 24 kluba i Kinderova kruna

Prva sezona Eurolige pod novim ULEB-ovim vodstvom ponudila je format koji je danas teško zamisliti.

Natjecanje je bilo podijeljeno u četiri skupine sa po šest momčadi. U tom društvu našli su se i klubovi poput Lugana, Ovarense Aerosolesa i London Towersa. Nakon grupne faze slijedio je doigravanje. Prvi krug igrao se na dvije pobjede, kao i četvrtfinale, dok je za plasman u veliko finale bilo potrebno ostvariti tri pobjede.

U finalu su se sastali talijanski Kinder Bologna i Tau Ceramica. Veliko finale otišlo je do pete utakmice, a Kinder Bologna pred svojim je navijačima slavio ukupnim rezultatom 3:2 i postao prvi prvak nove Eurolige.

Alphonso Ford iz Peristerija završio je sezonu kao najbolji strijelac natjecanja. MVP regularnog dijela bio je Dejan Tomašević iz Budućnosti, dok je nagrada za MVP-ja finala pripala Kinderovu Manu Ginóbiliju. Bio je to početak ere koja će tijekom sljedećih četvrt stoljeća potpuno promijeniti europsku klupsku košarku.

Od Bologne do Atene

Četvrt stoljeća poslije Euroliga izgleda potpuno drugačije. Natjecanje je postalo globalni sportski proizvod, klubovi imaju mnogo veći komercijalni utjecaj, a završnica se prati daleko izvan granica tradicionalnih europskih košarkaških tržišta.

A u sezoni 2025./26. naslov je ponovno otišao u Pirej

Olympiacos je u velikom finalu u Ateni svladao Real Madrid 92:85. Evan Fournier predvodio je pobjednike s 20 poena, Alec Peters dodao je 16, a MVP regularnog dijela sezone Saša Vezenkov 12. Kod Reala je najefikasniji bio Trey Lyles s 24 poena, čak 21 u prvom poluvremenu, dok je Mario Hezonja postigao 19.

Olympiacosu je to bio prvi naslov prvaka Europe nakon 2013. godine, a ekipa iz Pireja ispisala je i novu stranicu povijesti – postala je prva u modernoj eri Eurolige koja je, nakon što je regularni dio završila na prvom mjestu, sezonu okrunila naslovom prvaka.

Od prvog sastanka ULEB-a s klubovima 2000. godine do današnjeg spektakla – Euroliga je prošla put od pobune protiv postojećeg sustava do jednog od najvažnijih klupskih sportskih proizvoda u Europi.