Od odbačenog dječaka do NBA legende koja je igrala s gipsom, napuknutim kostima, šavovima

Nema sumnje da je Bob Pettit bio čovjek čvrstog karaktera i iznimne upornosti. Još u ranoj mladosti doživio je razočaranja koja bi mnoge pokolebala. Bio je izbačen iz školskih ekipa u baseballu i američkom fudbalu jer, jednostavno, nije bio dovoljno talentiran. Ni početak u košarci nije bio puno obećavajući. Ali Pettit se nije predavao.Njegova odlučnost izdvajala ga je od vršnjaka, jer ga jednostavno nisu mogli nadmašiti konkurenti.

Sport je volio više od svega i bio je odlučan uspjeti – pod svaku cijenu.

Zahvaljujući upornosti, ali i svojoj visini od 206 centimetara, uspio je izboriti mjesto u školskoj košarkaškoj ekipi. No prvu godinu koš je praktički gledao "samo na slici“. Prve ozbiljnije koševe postigao je na jednom turniru 3X3 koji je organizirala mjesna crkva. Može se reći da je lokalni župnik bio jedan od prvih ljudi koji su, makar neizravno, utjecali na karijeru buduće NBA zvijezde.

Pettit je svakodnevno trenirao sam. Kada nije imao pravi koš, u dvorištu je do iznemoglosti šutirao na improvizirani koš i koristio je loptu iz svoje kućne radionice. Vidjevši nevjerojatnu volju svoga sina, njegov otac Robert Pettit Senior odlučio mu je pomoći. I sam je nekoć bio solidan igrač baseballa i američkog fudbala na Westminster Collegeu u Denveru. Osmislio je poseban program treninga u kojem su važno mjesto imali tenis, zbog razvoja koordinacije pokreta, te vježbe s utezima za opće jačanje tijela.

Napredak je bio brz i očit

Već u drugoj godini srednje škole Bob je postao jedan od važnijih igrača školske ekipe. Ljeto je proveo u poznatom Dudley Campu u blizini New Yorka, odakle se vratio kao još bolji košarkaš. Više nije bio samo izvrstan skakač – postajao je i vrlo dobar strijelac.

Kada je 1950. završavao srednju školu, njegova je ekipa osvojila naslov prvaka, a Pettit je izabran za All-Star utakmicu najboljih srednjoškolaca Sjevera i Juga SAD-a u Murrayju, Kentucky.

S visinom od 206 centimetara bio je iznimno zanimljiv brojnim sveučilištima. Mogao je birati gdje će nastaviti karijeru, ali je, na iznenađenje mnogih, odabrao Louisiana State University (LSU). U to vrijeme LSU nije imao osobito razvijenu košarkašku tradiciju. Presudna je bila njegova želja da ostane što bliže rodnom Baton Rougeu.

LSU s Pettitom nije ostvario velike rezultate, ali je Bob iz godine u godinu postajao sve zapaženiji. Igrao je na poziciji centra i bio daleko najbolji skakač i strijelac ekipe.

Nakon prve godine studija upoznao je na jednom ljetnom kampu Raya Meyera, trenera koji je otkrio legendarnog Georgea Mikana. Meyerovi savjeti dodatno su usmjerili Pettitov razvoj.

U posljednje dvije godine studija Pettit je uvršten u All-American ekipu i pritom postavio niz impresivnih rekorda. Sveučilištu Georgia Tech zabio je 45 poena, Georgiji 50, a protiv Louisiana Collegea nevjerojatnih 60.

Početak NBA priče

Na draftu ga je izabrao Milwaukee Hawks. Trener Red Holzman odmah mu je poručio da će igrati na krilu jer ga je smatrao preniskim i preslabim za centra. Milwaukee je, naime, imao Chucka Schera, 210 centimetara visokog i 130 kilograma teškog centra.

Prije potpisivanja ugovora Pettit je naljutio vlasnika kluba Bena Kernera. Kerner mu je ponudio 30.000 dolara, a Bob je zatražio još 5.000. Vlasnik je isprva odbio, ali se kasnije predomislio i prihvatio Pettitov zahtjev.

Nikada nije požalio

Još prije dolaska u Milwaukee na ljetni kamp Pettit je žestoko trenirao kako bi se pripremio za novu ulogu. Rezultat nije izostao. Odigrao je sjajnu prvu sezonu, osvojio nagradu za novaka godine i odmah izborio mjesto na All-Star utakmici.

U prosjeku je postizao 20,4 poena i hvatao 13,8 skokova po utakmici.

Preseljenje u St. Louis i početak dominacije

Nakon njegove prve NBA sezone vlasnik Hawksa odlučio je preseliti ekipu. Baseball ekipa Bravesa, koja je stigla iz Bostona, potpuno je osvojila lokalnu sportsku publiku, pa je Milwaukee ostao bez dovoljne podrške za NBA klub. Nova destinacija bio je St. Louis.

U svom prvom nastupu za novu ekipu Pettit je odmah pokazao koliko vrijedi. Postao je najbolji strijelac lige s prosjekom od 25,7 poena, ali i najbolji skakač sa 16,2 skoka po utakmici. Sljedeće sezone St. Louis je osvojio Istočnu konferenciju, a 1957./58. stigao je i do najvećeg uspjeha – naslova NBA prvaka. U finalu je St. Louis svladao moćni Boston Celtics rezultatom 4-2.

Šesta utakmica ostala je zapisana u povijesti NBA lige

Na otprilike 15 sekundi prije kraja Bob Pettit postigao je svoj 50. poen i donio St. Louisu pobjedu 110:109. U završnici utakmice zabio je čak 19 od posljednjih 21 poena svoje ekipe.

Pettit je te sezone bio treći strijelac lige s prosjekom od 24,6 poena, iza Georgea Yardleyja i Dolpha Schayesa, te drugi skakač sa 17,4 skoka po utakmici. Ispred njega bio je Bill Russell s prosjekom od 22,7 skokova.

Bio je duša šampionske ekipe, ali naslov nisu osvojili sami. Veliki doprinos dali su i Cliff Hagan s 19,9 poena, Ed Macauley s 14,2 te Slater Martin s 12,0 poena po utakmici. Pettitova dominacija najbolje se vidi u sezoni 1960./61., kada je ostvario prosjek od 27,9 poena i 20,3 skoka po utakmici. Njegov suigrač i trener iz tog perioda Alex Hannum znao je reći:

"On je pobjednik, bilo da se radilo o kartanju ili na terenu. Uvijek sam govorio da nije zabavno igrati poker protiv Boba Pettita, jer je uvijek igrao da bi pobijedio, a ne samo da bi se zabavio.“

Igrao i ozlijeđen

Pettit je tijekom karijere bio poznat i po nevjerojatnoj izdržljivosti.

Prema NBA statistikama, tijekom karijere zaradio je čak 125 šavova. Bio je jedan od igrača koji su primili najviše udaraca, ali je vrlo rijetko propuštao utakmice. Poput Georgea Mikana, znao je igrati s gipsom, napuknutim kostima i različitim ozljedama.

U jednoj utakmici protiv Boston Celticsa na poluvremenu je zadobio čak 14 šavova. Vratio se na parket i u nastavku utakmice postigao još 18 poena. Uoči All-Star utakmice 1958. napukla mu je kost na ruci. Ni to ga nije spriječilo da zaigra. Postigao je 28 poena, uhvatio 26 skokova i osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača utakmice.

Jedan od pionira NBA povijesti

Bob Pettit ostavio je dubok trag u povijesti NBA lige. Bio je prvi dobitnik MVP nagrade u povijesti lige i prvi igrač koji je dosegnuo 20.000 postignutih poena. Kada se 1965. povukao iz košarke, bio je najbolji strijelac u povijesti NBA lige s 20.880 poena, dok je s 12.849 skokova bio drugi najbolji skakač.

Njegova karijera trajala je samo 11 NBA sezona, ali je za to vrijeme postao jedan od najvažnijih igrača prve velike ere profesionalne košarke.

Nakon završetka igračke karijere još je pune 23 godine radio kao bankarski službenik. Privatni život obilježila mu je i velika obiteljska tragedija kada mu je preminula supruga Carol.

Od dječaka kojem su rekli da nije dovoljno talentiran za školske momčadi do čovjeka koji je postao prvi NBA MVP i jedan od najvećih igrača svoje generacije – priča Boba Pettita možda se najbolje može sažeti u jednoj riječi:

Upornost.

Nije imao najlakši početak. Nije bio prirodni talent kojeg su svi odmah prepoznali. Ali je imao nešto što se ne može izmjeriti visinom, brzinom ni statistikom – nevjerojatnu volju da svakoga dana bude bolji.