Najdraži drugi klub

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučerašnje Pirove pobjede Hajduka nad Interom u Milanu i Slavena nad Athletic Bilbaom u Koprivnici će sigurno ostati zapisane u povijesti ovih klubova.

O njima će se pričati kao što se u Mostaru danas govori o pobjedi Veleža nad Borussiom iz Dortmunda; kao što se u Sarajevu govori o Željinom polufinalu kupa UEFA protiv Videotona. Uspjesi iz davnina još uvijek spadaju među glavne lajtmotive navijačkih prepucavanja, ali istovremeno jedan klub spaja naizgled nespojivo.

Engleski nogometni klub Liverpool je velikom broju domaćih nogometnih navijača postao omiljeni drugi klub. Iako odavno nije osvojio engleski naslov, Liverpoolov položaj „underdoga“ je zbližio navijače navikle na poraze svojih klubova u pretkolima europskih natjecanja ili dugogodišnje izbivanje iz Europe.

Jedna od utvrda Liverpoolovih navijača na Balkanu je i Mostar. Prema jednom navijaču iz Mostara, postoje najmanje tri razloga za popularnost Liverpoola na ovim prostorima. 

Prvi razlog treba potražiti u '80-im godinama i Veležovim uspjesima. Zajednička crvena boja i „predznak“ radničkog kluba je velik broj navijača Veleža zbližila s Liverpoolom. Istovremeno, Velež je prema nekim procjenama bio najdraži „drugi“ klub navijača ostalih klubova u Jugoslaviji zbog atraktivne igre, ali i zato što nije pripadao "velikoj četvorki" i što nikada nije osvojio prvenstvo.

Drugi razlog popularnosti Liverpoola na području Balkana se može naći u liku Billa Shanklya, Liverpoolovog menadžera od 1959. do 1974. Shankly je preuzeo Liverpool u trenucima kad je klub već petu godinu boravio u drugoj engleskoj ligi. Klub tada nije imao perspektivu, bez novca i s oronulim stadionom i igralištima za trening. U samo nekoliko godina, Shankly je uspio oporaviti klub do te mjere da je već 1964. igrao polufinale Europskog kupa. Odličan odnos s navijačima i brzi oporavak kluba je od Shanklya stvorio ikonu Liverpoolovih navijača, a Liverpoolu je donio popularnost i u tadašnjoj Jugoslaviji. Na ulicama većih jugoslavenskih gradova su se tada počeli pojavljivati grafiti „You'll never walk alone“.

Totalno rasulo u bh. nogometu od rata pa naovamo je natjerao velik broj navijača da počne tražiti svoj drugi najdraži klub, klub s kojim će se moći zbližiti, a koji istovremeno ima neke šanse za međunarodni uspjeh. Finale Lige prvaka 2005. u Istanbulu u kojem su se sastali Liverpool i Milan je bio upravo trenutak kada engleski klub dobiva svoje nove navijače. Na poluvremenu finala rezultat je bio 3:0 za Milan, a Liverpool je s pravom bio otpisan. U drugom poluvremenu se događa jedan od „najromantičnijih“ trenutaka modernog nogometa, jer se Liverpool golovima Stevena Gerrarda, Vladimira Šmicera i Xabia Alonsa vraća u utakmicu. Novi junak Liverpoolovih navijača tada postaje i golman Jerzy Dudek koji je „plesom“ na gol liniji izluđivao Milanove izvođače jedanaesteraca.

Te godine se govorilo: "1979. i 2005. – oženio se princ Charles, izabran novi papa, a Liverpool osvaja Ligu prvaka".