U Mostaru je registrirano između 15 i 20 klubova u ekipnim dvoranskim sportovima koji su svi, ili barem većina, natjecateljskog usmjerenja. Ogromna većina ovih klubova za svoje potrebe koristi školsku dvoranu na Bijelome Brijegu. Ova dvorana sasvim je dostatna za potrebe osnovne škole u čijem se sastavu nalazi, no ne i za potrebe svih klubova koji je koriste.
Završetkom školske nastave (iza 17 sati) termine u dvorani raspoređuje Hvidra Mostar koja upravlja dvoranom. No, s obzirom da je sve više klubova koji koriste dvoranu svi oni jednostavno ne mogu dobiti dovoljan broj termina.
Mostar danas ima čak četiri malonogometna kluba, KBC Mostar je pokrenuo Športsko društvo Medicinar, a odnedavno se u priču uključio Studentski centar sa svoje dvije momčadi, malonogometnom i košarkaškom. Dodamo li tome košarkaše, košarkašice, rukometaše te tri rukometne ženske ekipe, jasno je da nitko od njih nema uvjete pripremati se za profesionalna natjecanja.
“Često se događa da imamo natjecanja ili turnire zbog kojih smo prisiljeni nekima otkazivati ili pomjerati termine, a ne treba zaboraviti ni da sve te rukometne i košarkaške ekipe imaju mlađe kategorije, koji također moraju negdje trenirati”, kaže upravitelj dvorane Mario Cvitković.
Ugovorom o zakupu termina u Sportskoj dvorani, koji je sklopljen između Hvidre i Sportskog saveza grada Mostara, Savez se obavezao plaćati termine za deset ekipa koje su iza sebe imale barem dvije sezone prvoligaškog statusa i iznos zakupa je paušalan, točnije 50.000 KM godišnje.
Međutim, dvoranom se koriste i ostali klubovi koji ne ulaze u tu kategoriju, pa bi iznos po broju termina bio kudikamo veći.
“Svaki dan imamo minimalno pet ili šest termina koje koriste klubovi pod Sportskim savezom, da ne brojim one kojima praktično izlazimo u susret. Kada bi se plaćalo po realnom broju termina došli bi do brojke od oko 80 ili 90 tisuća maraka. I ne iznajmljujemo mi samo prostor, nego sve što dolazi s time. Mi plaćamo održavanje, čišćenje, struju, zaposlenike u dvorani”, dodaje Cvitković koji ukazuje da je Sportski savez u tom pogledu prilično nemoćan, jer je Gradsko vijeće Mostara imalo nelogičnosti pri raspodjeli sredstava.
“Sportski savez raspolaže sa 120.000 KM godišnje koje raspodjeljuje na devet dvorana s kojima ima ugovor. Bijeli Brijeg i dvorana u Sjevernom logoru (USRC Midhat Hujdur – Hujka) dobivaju po 50 tisuća, iako ovdje ima desetak prvoligaša, a tamo tek jedan, Lokomotiva te puno rekreativaca. Također, Đački dom, gdje također puno ekipa trenira, ima predviđen tri puta manji iznos nego recimo OŠ u Blagaju. To je nelogično napravljeno”, zaključio je Mario Cvitković.
