Tek jedanput u generaciji, jedan će sportaš zahvaljujući svom božanskom talentu, izvanrednim mogućnostima i veličanstvenoj vještini prerasti okvire danog sporta, biti bez premca, biti na apsolutnom vrhu sportskog Olimpa. Unatoč hrabrim pokušajima najbližih rivala, taj posebni individualac će dominirati na takav način da će se smatrati nepobjedivim.
Uistinu je teško stvoriti takvu auru o sebi, ali oni koji u tome uspiju zauvijek će postati besmrtni, mitski sportski heroji. Do sada su u tome uspjeli Muhamed Ali, Pele i Maradona, Michael Air Jordan, gimnastičarka Nadia Comăneci, golfer Tiger Woods, Roger Federer i Martina Navratilova, te u najnovije vrijeme Michael Phelps i Usain Bolt.
Spomenutom ekskluzivnom društvu sasvim opravdano pripada i jedna sportašica za koju gotovo nitko nije čuo. I ne samo da pripada, nego se svojim uspjesima i postignućima svrstava na čelo kolone. Tko je ona???
Zove se Esther Mary Vergeer, rođena 18. srpnja 1981. u Woerdenu, i neprikosnovena je vladarica ženskog tenisa u kolicima. Toliko je dominantna da se već sada može s velikom sigurnošću ustvrditi da se više nitko neće roditi tko će tako dominirati, ne samo njenom disciplinom, nego sportom uopće!
Iako nije rođena kao paraplegičarka, najveći dio života provela je u kolicima; od osme godine i komplikacija prilikom rizične operacije u području leđne moždine Esther je nepokretna.
Danas na pitanje žali li što je u osmoj godini ostala paralizirana i tako većinu života provela u kolicima odgovara: 'Dvostruki je to osjećaj. Da nisam paralizirana znam da najvjerojatnije ne bih imala sadašnji fantastičan život koji uključuje mnoga putovanja i upoznavanje novih ljudi. Znate li da me Roger Federer zove vlastitim imenom (smijeh)? Ali… kad bih mogla birati ipak bih izabrala život bez kolica. Ali... veoma je tijesna ta dvojba, jer mi je život u kolicima pružio toliko mnogo i želim pokazati ljudima s invaliditetom da postoji tako mnogo toga u životu bez obzira što su vezani za kolica. Znate, mnogi ljudi u kolicima samo sjede u kući ne radeći apsolutno ništa. Naravno, ne mogu svi oni biti svjetski broj 1, ali postoji tako mnogo drugih stvari koje se pored toga mogu učiniti. Život je prekratak da bi ga proveli tugujući.'
Tijekom postoperativne rehabilitacije naučila je igrati odbojku, košarku i tenis. Prvi izbor bila je košarka koju je na klupskoj razini igrala do 1998., osvojivši na reprezentativnoj razini europsko zlato 1997., a onda se u potpunosti opredijelila za tenis. Sve što je nakon toga uslijedilo obojano je zlatnom bojom i ispisano samo jednim imenom: Esther Vergeer.
Prva velika pojedinačna pobjeda došla je već iste 1998. godine kada je na US Openu pobijedila prvu nositeljicu Danielu Di Toro, što joj je donijelo napredak na svjetskoj ljestvici s 15. na 2. mjesto. Uskoro je uslijedila prva naslovnica za TennisWeek, a zatim i Olimpijske igre u Sydneyju na kojima je osvojila zlato bez izgubljenog seta.
Godine 1999. zasjela je na prvo mjesto svjetske rang liste i tu ostala sve do danas – 13 neprekidnih godina. Od siječnja 2003. nije izgubila niti jedan meč u singlu. Trenutno njen niz nepobjedivosti iznosi nevjerojatnih 470 mečeva! Jedino pakistanski skvoš igrač, veliki Jahangir Khan ima duži niz uzastopnih pobjeda – 555, ali je on taj niz postavio u petogodišnjem razdoblju, od 1981. do 1986., dok Estherin niz traje duže od devet godina.
Esther je svjesna da taj niz ne može trajati vječno: 'Znam da će taj dan doći, ali još ne znam kada – to ovisi od drugih djevojaka. Postoji par djevojaka koje me mogu pobijediti, ali svaki put kada dođu na korak do pobjede – jednostavno uprskaju. Zašto? Ne znam.'
U periodu od kolovoza 2004. do listopada 2006. osvojila je 250 setova zaredom, od kojih je samo jedan otišao u tie-break.
U listopadu 2010. pozirala je naga za ESPN-ov godišnji Body Issue čime je postala prva sportašica s invaliditetom koja se pojavila u prestižnom Body Issue.
U prosincu 2010. gostovala je na CNN-u povodom svoje 401. uzastopne pobjede i pritom su joj čestitku uputili osobno Roger Federer i Kim Clijsters.
Sveukupno, Vergeer ima 163 titule u singlu i 135 titula u paru. Tijekom solo karijere ostvarila je omjer pobjeda i poraza 692-25 te u paru 443-35. Pojedinačno ima 21 Grand Slam, 14 Mastersa, četiri uzastopna paraolimpijska zlata – najsvježije je ono iz Londona, u paru ima 21 Grand Slam, 9 Mastersa, tri paraolimpijska zlata i jedno srebro, ono iz Pekinga. Članica je Nizozemske teniske reprezentacije u kolicima koja je osvojila 14 Svjetskih prvenstava.
Od zadnjih osam Grand Slam finala njih je šest okončala pobjedama od 6-0 6-0! Svoje je fantastične uspjehe za Athlete magazin prokomentirala riječima: 'Ako ne pokušaš ne mogu se ni dogoditi!'
Dva je puta bila dobitnica Laureusa za sportaše s invaliditetom: 2002. i 2008. godine, još tri puta bila je nominirana. Jedina je sportašica koja je dva puta osvojila to prestižno priznanje. U rodnoj je Nizozemskoj pet puta proglašena sportašicom godine s invaliditetom.
Zvuči gotovo navjerojatno da nikada nije izgubila u pojedinačnom finalu Grand Slama: u finalima Australian Opena ima učinak 9/9, French Opena 9/9 te US Opena 8/8. Osvojila je preko 100 turnira uzastopce, a svaki postojeći turnir osvajala je dva puta ili više!
Na kraju niske njenih uspjeha, a u prilog činjenici da je i Esther samo žena navodi se podatak da, navodno, ponekad zna izgubiti u paru.
Nizozemka je jedna od najsusretljivijih, najpametnijih i najšarmantnijih sportašica, ustvrde to (svi) novinari nakon intervjua s njom. Neminovno je da svaki intervju započne pitanjem o pozitivno suludom nizu nepobjedivosti i bojazni da će mu jednog dana doći kraj.
'Ne brine me prekid niza', odgovara Esther najravnodušnije moguće. '2007. godina je bilo izuzetno stresna po pitanju niza i pritisak je bio tako ogroman da sam imala osjećaj da je kraj niza tu odmah iza ugla. Tih sam se dana tješila mišlju da je ljudski gubiti i da, ako se poraz već mora dogoditi, to bude jedan od pripremnih mečeva za Peking. Kako prije Pekinga nisam izgubila nijedan meč pritisak je narastao do neviđenih razmjera. Uslijed tolikog pritiska, u finalu Paraolimpijskih igara u Pekingu jednostavno sam popustila, psihički pala i bila na korak do poraza: suparnica je imala meč loptu. Nekako sam se izvukla i pobijedila, ali sam nakon toga čvrsto obećala sebi da ću zaboraviti na niz. Na koji točno niz ciljate (smijeh)?'
Mnogo slobodnog vremena Esther posvećuje svojoj Esther Vergeer Fondaciji koja pomaže djeci s invaliditetom. 'Velika je radost za mene animirati tu djecu za sport, ali ne želim se zaustaviti samo na sportu, želim s njima učiniti mnogo više od samog sporta. No, moja ambicija ni tu ne staje. Studirala sam menadžment, ekonomiju i pravo i smatram da će se u budućnosti otvoriti mnoštvo prilika za sportski marketing osoba s invaliditetom jer s godinama mi postajemo sve profesionalniji. Mislim da imam potrebno znanje i želim raditi na komercijalizaciji paraolimpijskog sporta.'
'Jednog dana kada se ostaviš reketa i skloniš se sa glavne pozornice, podalje od najsjajnijih svjetala reflektora, što bi željela da ljudi pomisle kada se spomene ime Esther Vergeer?'
'To je teško pitanje', odgovara Esther, uzima podužu pauzu i nastavlja: 'Mislim da bih željela da me ljudi pamte kao otvorenu i spontanu osobu koja je pomogla u promociji paraolimpijskog sporta i tenisa u kolicima. Nadam se da će biti ljudi koji će reći Zbog Esther sam se počeo baviti sportom. To bi bilo divno.'
Estherin tenis naprosto je savršen, počevši od servisa, preko mekih dodira koji kolica graciozno tjeraju po terenu – nešto slično dojmu koji ostavlja Federer, skladnih pirueta, forhenda koji odsjedaju u same kutove terena, do bekenda koji su uvijek na samoj osnovnoj liniji. Esther još ne zna hoće li biti aktivna za četiri godine u Riju, hoće li i tada ženski tenis u kolicima ona bojati narančasto, nizozemski narančasto.
Što god bilo, Esther je svima nama demonstrirala kako moto Ako ne pokušaš ne može se ni dogoditi! izgleda preveden u praksu. Ljudi su produkti svojih gubitaka i radosti. Esther na najbolji način pokazuje kako svoj gubitak pretvoriti u radost.
