Kako do posla?

Pismo nezaposlene učiteljice u Mostaru: Ni članska iskaznica nije pomogla

Oni šute, brinući za svoju poziciju i nijemo klimaju na uvrede donoseći poklone u iznosu trećine plate misleći da će na taj način pridobiti bolji odnos.
Sci-Tech / Obrazovanje | 04. 09. 2023. u 14:56 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svake se godine u nastavničkim krugovima ponavljaju iste priče. Javna je tajna da veliki broj učitelja i nastavnika uposlenih na određeno vrijeme strahuje što će s njihovim statusom biti početkom nove školske godine, a pismo upućeno redakciji portala Bljesak.info (podaci poznati redakciji) govori kako se dolazi do posla u školama.

Pismo objavljujemo u cijelosti.

''Ovo je još samo jedna priča o sistemu zapošljavanja, ali ovaj put u osnovnoškolskim ustanovama Grada Mostara, tačnije istočne obale.

More priča

More priča je ispričano o nepotizmu, stranačkim vezama i određenoj boji članske kartice, ali niste u potpunosti svjesni situacije dok je lično ne doživite.

Nastranu koliko ste osposobljeni, profesionalno pismeni, iskusni u vašem poslu, to nije mjerilo ukoliko neko nije urigirao za vas (posebno je uočljivo kada dođete na konkurs i doživite linč na usmenom ispitu, jer kako ste zaboga imali hrabrost da se prijavite na isti?!).

Usmeni ispit je jedino još zastupljen u HNK, a da vas osoba sa srednjom stručnom spremom ispituje i likuje o ciljevima nastave.  Također, konkurs se raspisuje u januaru do aprila tekuće godine, kada su već mjesta popunjena i kada dobijemo odgovor  da tamo već neko radi i da se džaba prijavljujemo.

Deset godina zamjena

Deset godina radim zamjene, produžene boravke, biblioteke i sve moguće uloge učitelja i asistenta. Trud i rad, stručnost, posvećenost, pohvale nisu prihvaćene jer me ne stoji niko iz nadležnih institucija. Imam i člansku kartu „vodeće“ nam stranke, koju sam iz očaja i nade ipak prihvatila. Očito ni to nije bilo dovoljno. Mijenjanjem škola i iskustva, shvatila sam da je prosvjeta daleko od poslovne etike i akademskih građana  koji trebaju biti primjer drugima. Još uvijek smo mali, uplašeni samo za sebe i svoju poziciju, što nas vremenom učini ogorčenim i kivnim na svijet. Mali dio onoga što sam vidjela, a nema zakonsku osnovu pročitajte ispod.

Prošle je godine u centralnoj školi u Mostaru, u sjevernom dijelu grada zaposlena osoba sa jednom godinom iskustva (brat i muž visokopozicionirani članovi stranke), jer eto direktor je tako morao da bi sačuvao svoju poziciju. Druga škola u centru grada je godinu prije, „izbacila“ osobu koja je već radila svoj posao bez premca (zlatni student, rektorova nagrada, visoko osposobljena osoba) ali nije ima podršku sa strane i zaposlila osobu iza koje stoje „zvučne face“ grada.

Oni šute

Nova direktorica ustanove je bila primorana zaposliti osobu iako je ista prije dolaska direktorice na poziciju pokrenula pravni postupak protiv nje, bojeći se novog rukovodstva. Očito su „zvučne face“ a koje „tabače“ gradom, jače od bilo koje direktorske pozicije. „Carska“ škola u južnom dijelu grada je ove godine zaposlila osobu bez dana iskustva, upitno po kojoj osnovi. Druge gradske škole državnu imovinu smatraju babovinom, pa svoje lične frustracije i nezadovoljstva ispoljavaju na radnicima.

Oni šute, brinući za svoju poziciju i nijemo klimaju na uvrede donoseći poklone u iznosu trećine plate misleći da će na taj način pridobiti bolji odnos. Pokloni se donose i ako ste primljeni na određeno, jer eto treba biti zahvalan što vas je neko zbog vašeg vlastitog zalaganja i truda zaposlio. (Možda da sam nosila poklone na vrijeme, ne bih bila u ovoj situaciji.) Pa kada vidite da je direktorica pronosala torbicu na priredbi u pozorištu, koju ste joj vi poklonili, procvjetate i kucate kolegicu pored ponosno se uzdižući. Ako joj se svidio poklon, mogla bi me pozvati da radim i naredne godine?!

Primjera je bezbroj

Primjera je bezbroj i svake godine postaju sve više maliciozni i ubijaju nadu za bilo koju bolju promjenu. Školstvo je ključni element društva, početni korak svih procesa, ono što bi trebalo da bude najveći nivo uređenja jednog grada. Pa kako očekujemo od naše djece ispravan put, stabilnost ako su nam temelji poljuljani?

Pitam kako se boriti kao pojedinac u ovom gradu? Kako uspjeti ako si „sam“? Kome se obratiti a da vašu molbu shvati ozbiljno? Kada ćemo početi cijeniti trud i zalaganje? Kada će taj isti trud biti nagrađen, bez da iko urigira za vas?

Možda ćete moj mail shvatiti kao očajan, kao dopis nekoga ko je u beznadežnom stanju, što i jeste tako... Ali je istovremeno i javni poziv svima onima koji su prošli isto, koji prolaze isto i onima koji mogu promijeniti naš sistem zapošljavanja da reaguju, iznesu svoja iskustva i da konačno osjetimo pozitivnu promjenu barem u jednoj ali i najvažnijoj sferi'', navodi se u pismu.

 

Kopirati
Drag cursor here to close