Pravo na obrazovanje

Ministre, disleksija ne bi trebala biti prepreka za uspjeh

Bez stručnog tima koji bi se sastojao od edukacijskog rehabilitatora - defektologa, logopeda i psihologa u svakoj školi nemoguće je inkluziju pravilno provoditi.
Sci-Tech / Obrazovanje | 30. 03. 2021. u 09:42 M.G. | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Moje dijete nije sposobno samo pročitati lekciju i naučiti, nego mu mi moramo čitati, od pjesmice do 'prirode'. Dva puta je imao tekst iz prirode ovo polugodište. Radila sam cijelo vrijeme s njim. Učenje moramo početi nekoliko dana prije kako bi on to usvojio do testa. Učimo tako da ja čitam,  prepričavam, a on pamti. Radi on, ali oba puta je dobio jedinicu. Toliko smo učili, uvijek je blizu dvice ali nikako. Isfrustrirani smo on i ja i svi kući'', počinje svoju priču za Bljesak.info majka dječaka (podaci poznati redakciji) s dijagnozom disleksije.

Dječak je polaznik petog razreda jedne osnovne škole u Mostaru koju radi zaštite sugovornika nećemo navoditi, iako ovakvih primjera zasigurno ima u svakoj mostarskoj školi. Na jesen prelazi u predmetnu nastavu što njegovi roditelji čekaju s velikom neizvjesnosti. Bez individualnog pristupa stručnog kadra u školi koji bi pratio njegov rad i uz suradnju s učiteljicom/nastavnikom prilagođavao nastavni program njegovim mogućnostima, usvajanje gradiva za njega će biti otežano.

Krenula i ostala pred vratima škole

Inkluzija djece s poteškoćama u školama ušla je 2005. na velika vrata širom Hercegovačko-neretvanske županije, ali s određenim odmakom, čini se ostala je pred vratima svake škole. Roditelji i nastavno osoblje u HNŽ-u i danas se suočavaju s brojnim problemima. Bez stručnog tima koji bi se sastojao od edukacijskog rehabilitatora - defektologa, logopeda i psihologa u svakoj školi nemoguće je inkluziju pravilno provoditi.

''Mi smo toliko željni pomoći struke. Puno bi nam značio stručni tim koji bi u školi s njim radio i pomogao mu. Ovako smo prepušteni volji učiteljice. Strah me je što će biti kada dođe u predmetnu nastavu gdje ga čekaju nastavnici. On ne može pratiti nastavu i usvajati gradivo kao obično dijete, postaje sve više nezadovoljan i isfrustriran'', objašnjava nam ova mama.

U školama Hercegovačko-neretvanskoj županiji inkluzija je prisutna, no upravo zbog nedostatka stručnih timova po školama, ne može se kvalitetno implementirati. Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a inkluziju provodi tako da nastavni program prilagođen djetetu u mostarskim školama prave pedagog - koji i nema neku važnu ulogu za ovaj problem kod djeteta, školski psiholog - kojeg imaju samo rijetke škole u Mostaru i nastavnici osposobljeni za izradu programa - vrlo često slabo, ili gotovo nikako educirani za inkluziju i rad s djecom s poteškoćama.

Mali problem postaje veliki problem

Mama djeteta sa sindrom Down (podaci poznati redakciji) koje pohađa više razrede jedne osnovne škole u Mostaru, a koju radi zaštite sugovornika nećemo navoditi, za Bljesak.info ističe bez defektologa, logopeda i psihologa cijela inkluzija je traljava. Krivca za ovakvu inkluziju vidi isključivo u Ministarstvu prosvjete, znanosti i kulture i sporta HNŽ.

''Kod nas sustavno apsolutno ništa nije riješeno. Asistenti u nastavi nisu trajno riješeni, ovisimo o odluci ministarstva svake godine. Nemamo riješen program u školama za djecu s poteškoćama. Nemamo stručni tim – defektologa, logopeda i psihologa, imamo pedagoga koji u praksi ne radi s djecom ništa'', upozorava te ističe da inkluzija i djeca uključena u nju ovise isključivo o volji i mogućnostima učitelja, odnosno nastavnika i njihovom nekom elementarnom znanju o inkluziji.

Upozorava, problem je kompleksniji u višim razredima gdje dijete čeka više nastavnika i više predmeta i tada ističe, mali problem postaje veliki problem.

''Kod nas je inkluzija samo na papiru, isključivo samo na papiru. Nema podrške sustava. Roditelji i nastavnici nemaju podršku stručnjaka, odnosno stručnog tima. Bez defektologa, logopeda i psihologa cijela inkluzija je traljava'', ističe.

Zakazale stručne službe

Ravnatelj Osnovne škole Mujaga Komadina u Mostaru Semir Šejtanić za Bljesak.info upozorava kako nedostatak stručnog tima - defektologa, logopeda i psihologa u školama otežava proces normalizacije nastave djeci s poteškoćama. Ističe, ovako sve je prepušteno nekom entuzijazmu stručnih suradnika koje škola ima.

''Bilo bi dobro da svaka škola ima defektologa, ili ako ništa, da se barem napravi neka mreže gdje bi tri škole imali jedan stručni tim od defektologa, logopeda i psihologa. I to bi bilo dobro'', ističe Šejtanić.

Isto stanje je i u drugim školama u Mostaru. Nedostatak suradnika poput defektologa, logopeda i psihologa i negativno se odražava na rad djece s poteškoćama. Ravnateljica Osnovne škole Silvije Strahimir Kranjčević Darija Stojičić ističe zakazale su stručne službe.

''Bez stručnog tima u svakoj školi, ili barem stručnog tima koji bi pokrivao dvije do tri škole nema ispravne inkluzije djece s poteškoćama u redovnoj nastavi. S ovim problemima upoznato je Ministarstvo, ali ništa. Roditelji i nastavnici se trude da se ova djeca prilagode redovitoj nastavi u odijeljenima s ostalom djecom. Ako želimo ovoj djeci u potpunosti omogućiti sve ono što im je propisano zakonom potreban nam je stručni tim u svakoj školi'', upozorava Stojčić.

Da bi se zaposli ovi stručnjaci sve to trebalo bi biti definirano pedagoškim standardnim normativima. U našoj Županiji trenutno postoje pedagoški standardni normativi koji su na snazi i unutar njih naše škole ne mogu posjedovati logopede. U nekim školama su tražili i Ministarstvo je davalo suglasnost za psihologe pa neki imaju ovaj kadar. Da bi se za zaposlili u školama defektolozi prije svega trebali bi se promijeniti ovi pedagoški standardni normativi.

Zadovoljstvo negdje drugo

Stručni tim u svim školama u kojoj se provodi inkluzija djece s poteškoćama ima Županija Zapadnohercegovačka. Inkluzija se u ovoj županiji provodi od 2002. godine uz stručni tim po svim školama koji se sastoji od defektologa, logopeda i psihologa.

Za razliku od HNŽ-a, ova županija otišla je i dalje, pa je tako od 2019. godine i u predškolske ustanove uvela osobne asistente djeci s poteškoćama kao i defektologe.

''Nikola je asistenta koji je ujedno i defektolog dobio na zadnjoj godini vrtića, tada je to uvedeno u predškolsko obrazovanje. U školi ima stručni tim od defektologa, psihologa i logopeda koji nadgleda njegov rad. Ja s njim odradim samo zadaću, baš kao i svaki roditelj. Program će mu se prilagođavati njegovim mogućnosti. Psiholog je često na nastavi i prati njegov rad. Mi smo prezadovoljni'', svoje iskustvo s pravilnom inkluziji za Bljesak.info ispričala je Marija Dragoja, majka dječaka sa sindromom Down koji pohađa redovnu nastavu u Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Posušju.

Defektolog u bliskoj budućnosti

U HNŽ-u je evidentno da po pitanju provedbe inkluzije djece s poteškoćama u školama postoji veliki jaz između zakonske regulative i stvarne prakse u školama. Stanje u obrazovnim institucijama u ovoj županiji po ovom pitanju uvelike zaostaje za suvremenim praksama rada u svijetu što je uvjetovano nedovoljnim stručnim i materijalnim zalaganjem. Unatoč iskazanim potrebama ni u jednoj školi na području HNŽ-a u redovan nastavni proces nije uključena ključna osoba – edukacijski rehabilitator – defektolog, a kamoli ostali stručni timovi. Ne postoji čak niti mobilni stručni tim koji bi nadzirao rad i uspjeh ove djece.

Istodobno, na evidenciji nezaposlenih osoba Službe za zapošljavanje HNŽ trenutno se nalaze 4 defektologa, te 17 logopeda i surdoaudiologa. Na Sveučilištu u Mostaru otvoren je Fakultet edukacijske rehabilitacije s namjerom da se stanje u obrazovnim ustanovama po pitanju inkluzije popravi. Međutim, zbog nemogućnosti zaposlenja, došlo je do toga da se obrazuju stručnjaci koji po završetku svog školovanja odlaze raditi u škole po Hrvatskoj ili nekim drugim županijama.

Pročitajte još

''Ja za svoje dijete moram žrtvovati svoj posao i svoje vrijeme da bi njemu pomogla naučiti jedan predmet. Trenutno na poslu radim pola norme kako bih mu mogla pomagati. Razmišljam da privatno angažiram nekog učitelja da mu pomaže. Nemoćni smo i ne znamo što da radimo da mu pomognemo'', očajno govori majka djeteta s početka naše priče.

Kada smo prije dvije godine ukazivali na problem nedostatka stručnog tima za ispravnu provedbu inkluzije iz Ministarstva obrazovanja i znanosti, kulture i sporta za Bljesak.info tada su na naš upit kada planiraju u škole u HNŽ-u uključiti defektologa odgovorili da to planiraju ''u bliskoj budućnosti''.

Više o pojašnjenju ovog problema tražili smo u Ministarstvu prosvjete HNŽ-a, ali umjesto odgovora dobili smo odbijenicu jer, kako nam je poručeno, ministarstvo ne želi ni o čemu govoriti za naš portal.

Očito je da onima koji donose odluke u svojim planovima vide samo svoju budućnost i ništa sporno u tome da njihov nemar otežava život i razvoj djece.

Za potrebe ovog teksta od Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ-a nismo dobili odgovor i mišljenje iako je riječ o velikom problemu u obrazovnom sustavu.

Kako nam je poručeno, razlog šutnje leži u ministrovom nezadovoljstvu našim pisanjem o njemu i njegovu resoru, te je zabranio da nam se ubuduće daju odgovori na bilo koja pitanja.

Novinari, to bi trebalo biti jasno, nemaju ništa protiv resornog ministra, kao niti protiv ijednog drugog ministra ili djelatnika Vlade HNŽ. Imaju zato obvezu pisanja o neradu, neodgovornosti, neprofesionalnosti i traženju informacija o trošenju novca iz proračuna.

Voljeli bismo da ne trebamo pisati o inkluziji djece s  poteškoćama u školama na ovaj način, ali za ovakvu inkluziju bez stručnog kadra u školama koji bi olakšao učenje ovoj djeci nisu krivi novinari, krivo je Ministarstvo.

Zahvala Ministarstva na željezničkom kolodvoru u Mostaru

Voljeli bi da ne moraju pisti o online nastavi u doba pandemije, ali za informatičku (ne)pismenost nastavnog osoblja i učenika nisu krivi novinari. Odgovornost je na ministarstvu.

Voljeli  bi mediji da ne moraju pisati o prosvjetnim djelatnicima kojima ugovori završavaju na kraju školske godine, a onda se za dva mjeseca opet prijavljuju na svoje radno mjesto, i tako godinama. Isto je s pisanjem o potrebi asistenata djece invalida u vrtićima, o zakonu o predškolskom obrazovanju, o preskupim i nekvalitetnim knjigama. Ali za sve ovo nije kriv novinar, krivo je Ministarstvo.

Ministre, vi ne trebate voditi ratove s upitima novinarima koji su ''produženo uho'' javnosti, nego s problemima u ministarstvu.

Umjesto da se po billboardima na željezničkom kolodvoru u Mostaru javno zahvaljujete roditeljima na razumijevanju zbog provedbe nastave u vrijeme pandemije, što je vjerujemo plaćeno novcem iz javnog proračuna, za početak zaposlite stručni kadar - defektologe, logopede i psihologe po školama. i pravilno provedite inkluziju djece s poteškoćama.

Uradite nešto po ovom pitanju, a ne da dozvolite da disleksija nekom djetetu bude prepreka za uspjeh.

Kopirati
Drag cursor here to close