Ejnar Mikkelsen
Godina je 1910. Arktička istraživanja postaju arena geopolitičkih ambicija, a ulog je veliki – suverenitet nad Grenlandom. Dok se Sjedinjene Američke Države oslanjaju na teoriju o Peary Soundu, navodnom morskom prolazu koji bi Grenland podijelio na dva dijela, Danska šalje ekspediciju da to pobije. Na čelu joj je Ejnar Mikkelsen, ambiciozan istraživač uvjeren da može dokazati kako je Grenland jedan jedinstven otok – i time osigurati dansku kontrolu nad njim.
No, ekspedicija ubrzo upada u probleme. Arktička klima pokazuje se neumoljivom, a posada, suočena s glađu i iscrpljenošću, odustaje i vraća se kući. S Mikkelsenom ostaje samo jedan čovjek – Iver P. Iversen, stolar i mehaničar, u tom trenutku gotovo nepoznat, ali kasnije ključan za preživljavanje.
Ono što slijedi priča je o ljudskom preživljavanju u najekstremnijim uvjetima. Mikkelsen i Iversen su dvije i pol godine bili zarobljeni na Grenlandu, prepušteni vlastitim sposobnostima. Kako su im zalihe ponestajale, prisiljeni su jesti pse koje su prvotno koristili za vuču saonica, a lov na rijetke divlje životinje postao je pitanje života i smrti.
Izolacija i ekstremni uvjeti učinili su svoje. Obojica su doživljavala halucinacije, gonili imaginarne životinje i vodili razgovore s nepostojećim suputnicima. No, najbizarniji trenutak došao je u obliku fotografije iz napuštene kolibe, na kojoj su bile 53 učenice domaćinske škole.
Kako su dani prolazili, dva istraživača su pronašla utjehu u izmišljenim ljubavnim pričama s djevojkama s fotografije. Situacija je eskalirala kada je Iversen otpjevao ljubavnu pjesmu djevojci koju je Mikkelsen ''odabrao'', što je izazvalo napetost i tišinu od puna dva dana.
Spas je stigao nakon dvije i pol godine, kada su ih pronašli danski istraživači. Mikkelsen je dočekan kao nacionalni heroj, čovjek koji je dokazao danski suverenitet nad Grenlandom i donio ključne karte koje su opovrgnule teoriju o Peary Soundu. Ubrzo nakon povratka, upoznao je Naju Marie Heiberg Holm, kćer drugog danskog istraživača, i s njom se vjenčao.
Iversen, s druge strane, nije dobio istu slavu. Njegova uloga u ekspediciji bila je presudna – bez njega, Mikkelsen možda ne bi preživio – ali umjesto nacionalnog priznanja, jednostavno se vratio svojem zanatu, daleko od svjetala reflektora. Iako je kasnije Mikkelsen u svojim memoarima priznao da bez njega ne bi uspio, povijest je njegovog suputnika gotovo zaboravila.
Danas, više od jednog stoljeća kasnije, priča o dvije godine preživljavanja na rubu smrti ostaje jedan od najfascinantnijih primjera ljudske izdržljivosti, prijateljstva i mentalne snage. Bila je to borba ne samo s ledom i glađu, već i sa samim sobom, s umom koji, kada je prepušten samoći, može postati najveći neprijatelj.
Dok je Mikkelsen ostao upamćen kao junak, priča o Iversenu ostaje podsjetnik da su iza svakog velikog istraživačkog uspjeha nepoznati ljudi čija hrabrost često ostaje u sjeni povijesti.
