Nit je miš, nit je slijep, još i nosi dobar predznak

Šišmiš, slijepi miš ili netopir (znanstveni naziv Chiroptera) pripada redu sisavaca koji od pojave ljudske vrste izazivaju brojne nedoumice. Riječ je o jedinim sisavcima sposobnima za dugotrajan let. Za tu su svrhu opremljeni parom krila koja se sastoje od dva slojeva kože. Žive gotovo svuda u svijetu, osim na Južnom i Sjevernom polu te otocima udaljenima od kontinenata. Na Novom Zelandu bili su prvi i jedini sisavci prije dolaska ljudi.

Niti je miš niti je slijep

Znanstveni naziv ovih životinja izveden je iz grčkog jezika i znači "krilate ruke". U velikoj porodici Chiroptera postoji više od 1.100 vrsta. Najmanji, svinjoliki šišmiš, težak je dva grama i dug tri centimetra, dok najveći, kalong, može dosegnuti raspon krila od 1,7 metara i težinu od oko kilogram i pol.

Uobičajeni naziv "slijepi miš" nije baš slikovito odabran jer ova životinja niti je miš niti je slijepa. Odlično vidi, još bolje čuje, ima iznimno razvijen njuh, a za snalaženje u mraku, lov ili bijeg koristi i ultrazvuk. Obično živi u velikim kolonijama od nekoliko tisuća jedinki, ali postoje i vrste koje žive samotnjački.

Šišmiš spava naglavačke, držeći se kandžicama za podlogu s koje ne pada dok spava, čak ni kada ugine. Krzno većine vrsta sive je do smeđe boje, iako postoje i vrste s bijelom ili šarenom dlakom. Ženka rađa jedno mladunče, što zajedno s krčenjem šuma pridonosi ugroženosti šišmiša.

Ove su životinje neočekivano dugovječne: neki primjerci živjeli su dulje od dvadeset godina. U hladnijim područjima spavaju zimski san ili sele u toplije krajeve, a tijekom hibernacije mogu usporiti metabolizam više nego druge životinje.

Prehrana šišmiša razlikuje se ovisno o vrsti. Europski šišmiši uglavnom jedu kukce i u samo sat vremena mogu pojesti oko 600 komaraca. Druge vrste hrane se cvijećem, voćem, cvjetnim nektarom, malim životinjama, pa čak i ribom. Samo tri vrste iz potporodice Desmodontinae hrane se krvlju sisavaca, ali se vjerovanje kako šišmiši piju krv proširilo na sve vrste.

Magična krila za zaljubljivanje

Poljoprivrednici su od davnina potpuno vjerovali u ovu opasnost. Tako je životinja koja je u osnovi bezopasna za čovjeka postala pravi simbol mračnog straha i nezaobilazan dio priča strave i užasa kakve su se nekada pričale uz vatru, a danas ih gledamo u filmovima. Dovoljno je pustiti šišmiše i čuti njihovo karakteristično pištanje kako bi se i najhrabriji barem malo trgnuli.

U nekim kulturama ovo stvorenje simbol je sreće, ali ne i u ovdašnjim selima i gradovima, gdje se šišmiš, ni kriv ni dužan, povezuje sa zlim silama, vješticama i vampirima.

Tradicionalno su postojali običaji koji šišmišima nikako nisu išli u prilog. Njihova "krila" smatrala su se moćnim simbolom u ljubavnoj magiji. Navodno je bilo dovoljno djevojku ili mladića dodirnuti krilcem slijepog miša kako bi se žrtva "slijepo" zaljubila, prihvatila prosidbu ili nepristojnu ponudu.

Ista krilca, osušena i samljevena u prah, koristila su se od antičkih vremena u tu svrhu i nalazila su se u ponudi nekadašnjih liječnika, ljekarnika i drugih iscjelitelja.

Prema narodnom vjerovanju, ako šišmiš uleti u kuću pa sam izleti, riječ je o sretnom predznaku. Ako se, međutim, zapetlja i ne uspije izaći, navodno donosi svađu i sukobe među ukućanima.

U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine vjeruje se kako osušeni dijelovi šišmiša, postavljeni tako da se ne vide odmah, donose blagostanje ugostiteljskim objektima.

Grof Drakula u rumunjskom folkloru, koji je zapravo bio knez, kada se nađe u nevolji jednostavno se pretvori u šišmiša i odleti, piše Agroklub.