Zašto nakon antibiotika možemo dobiti vaginalnu gljivičnu infekciju?

Tek što su se smirile tegobe zbog kojih smo dobili antibiotik, pojavljuje se novi problem: svrbež, peckanje i neugodan osjećaj u intimnom području. Možda se primijeti i promijenjen iscjedak. Prva je pomisao da su u pitanju gljivice.

Antibiotik djeluje na bakterije no njegov učinak nije uvijek ograničen na bakterije koje uzrokuju bolest zbog koje je propisan. Može promijeniti i bakterijsku zajednicu koja prirodno živi u našem tijelu, uključujući rodnicu.

Ta promjena nekim ženama stvara uvjete za pojavu gljivične infekcije. To se može dogoditi i kada antibiotik uzimamo zbog infekcije koja nema veze s ginekološkim zdravljem npr. upala grla.

Rodnica nije sterilna. U njoj živi zajednica mikroorganizama koju nazivamo vaginalnom mikrobiotom. Kod mnogih žena važnu ulogu imaju laktobacili, bakterije koje stvaranjem mliječne kiseline pridonose održavanju kisele sredine.

Gljivice roda Candida također mogu biti prisutne bez ikakvih tegoba. Sama njihova prisutnost zato ne znači da imamo infekciju koju treba liječiti.

Ne mora svaka žena nakon antibiotika dobiti gljivičnu infekciju 

Nakon antibiotske terapije ta se ravnoteža može promijeniti i omogućiti razvoj simptomatske kandidijaze. Ipak, nije točno da će svaka žena koja uzima antibiotik dobiti gljivičnu infekciju. Ulogu imaju i drugi čimbenici, npr. trudnoća, loše regulirana šećerna bolest i oslabljena imunološka obrana. Ponekad se kandidijaza pojavi i bez povoda.

Najčešće se javljaju svrbež i nadraženost rodnice i vulve, tj. vanjskog spolovila. Mogu se pojaviti crvenilo, osjetljivost i peckanje tijekom mokrenja ili spolnog odnosa. Iscjedak je često bijel, gust i grudast, bez izraženog neugodnog mirisa.

Međutim, ne moraju sve tegobe biti prisutne niti izgledati jednako kod svake žene. Svrbež i iscjedak nisu dovoljni za sigurnu dijagnozu. Čak ni to da su se pojavili nakon antibiotika ne potvrđuje da je riječ o kandidijazi.

Kod bakterijske vaginoze češći je rjeđi iscjedak, često sivkastobijele boje, uz karakterističan miris po ribi. Riječ je o drukčijem poremećaju vaginalne mikrobiote, koji zahtijeva drukčije liječenje.

Žućkast ili zelenkast iscjedak, neugodan miris i bol mogu pratiti i neke spolno prenosive infekcije. Peckanje i svrbež mogu biti posljedica iritacije sapunom ili mirisnim proizvodima, bez infekcije.

Zato je pregled važan kada se simptomi javljaju prvi put, drukčiji su nego ranije ili ne prolaze. Ovisno o nalazu, liječnik može preporučiti analizu vaginalnog uzorka. Ako se uz iscjedak pojave temperatura ili bol u donjem dijelu trbuha, nemojte ih pripisivati gljivicama i čekati da prođu. Procjena je potrebna i kod tegoba nakon odnosa s novim partnerom.

Potvrđena kandidijaza liječi se antimikoticima, lijekovima protiv gljivica. Postoje pripravci za primjenu u rodnicu i lijekovi koji se uzimaju na usta. izbor ovisi o okolnostima i težini infekcije.

A što je s probioticima?

To je često prvo pitanje, osobito kada se infekcija pojavi nakon antibiotika. Razumljivo je pomisliti da ćemo dodavanjem "dobrih bakterija" spriječiti problem, ali za to nemamo dovoljno pouzdanu podlogu.

Ni intenzivnije pranje neće riješiti problem. Izbjegavajte vaginalna ispiranja i mirisne proizvode za intimno područje, piše Žena.hr. 

Ako je spolni odnos bolan, pričekajte da se tegobe smire. Kandidijaza se ne smatra klasičnom spolno prenosivom infekcijom i partner bez simptoma u pravilu ne treba terapiju. Ako primjećujete da se tegobe redovito ponavljaju nakon antibiotika, recite to liječniku već pri propisivanju terapije.