Sindrom karpalnog tunela jedno je od najčešćih stanja ruku. Uzrokuje ga pritisak na srednji živac u karpalnom tunelu zapešća.
Karpalni tunel je uzak prolaz okružen kostima i ligamentima na strani dlana. Kada je srednji živac stisnut, simptomi mogu uključivati obamrlost, trnce i slabost u palcu i prstima.
Anatomija zapešća, zdravstveno stanje i pokreti rukom koje stalno ponavljate mogu doprinijeti sindromu karpalnog tunela. Odgovarajući tretman obično ublažava trnce i obamrlost i vraća funkciju ruke.
Simptomi sindroma karpalnog tunela obično počinju postupno i uključuju:
Trnci i obamrlost. U prstima ili šaci mogu se pojaviti trnci i utrnulost. Obično su zahvaćeni palac, kažiprst, srednji i domali prst, ali ne i mali prst. Možda ćete imati osjećaj poput strujnog udara u ovim prstima.
Ovi se simptomi često javljaju dok držite volan, telefon ili novine ili vas mogu probuditi iz sna. Osjet se također može kretati od zgloba prema ruci. također, ono što je zajedničko oboljelim od ovog stanja je da ispružanjem ruka pokušavaju ublažiti simptome.
Slabost. Osobe sa sindromom karpalnog tunela mogu osjetiti slabost u ruci te ispuštati predmete. To može biti zbog utrnulosti ili slabosti mišića palca koji stežu prste, a koji kontrolira srednji živac.
Sindrom karpalnog tunela nastaje pritiskom na živac medijanus.
Srednji živac ide od podlaktice do šake, te je poznat kao karpalni tunel. Srednji živac pruža osjet dlanu palca i svim prstima osim malog prsta. Ovaj živac također daje signale za pomicanje mišića oko baze palca. Ovaj pokret je poznat kao motorička funkcija.
Sve što stišće ili iritira srednji živac u prostoru karpalnog tunela može dovesti do sindroma karpalnog tunela. Prijelom zapešća može suziti karpalni tunel i iritirati živac.
To se također može dogoditi zbog otekline i upale uzrokovane reumatoidnim artritisom ili drugim bolestima. U nekim slučajevima ne postoji samo jedan uzrok sindroma karpalnog tunela već se radi o kombinaciji raznih čimbenika.
Nekoliko je čimbenika povezano sa sindromom karpalnog tunela. Iako ne moraju izravno biti povezani s njim, mogu povećati rizik od iritacije ili oštećenja medijalnog živca. To uključuje:
Anatomski faktori. Prijelom zapešća ili iščašenje mogu promijeniti prostor unutar karpalnog tunela. Artritis koji uzrokuje promjene na malim kostima u zglobu može utjecati na karpalni tunel. Ove promjene mogu vršiti pritisak na srednji živac.
Ljudi koji imaju manje karpalne tunele imaju veću vjerojatnost da će imati sindrom karpalnog tunela.
Spol. Sindrom karpalnog tunela općenito je češći kod žena. To može biti zato što je područje karpalnog tunela relativno manje kod žena nego kod muškaraca, prenosi Mayo Clinic.
Ili može biti posljedica utjecaja hormona na sluznicu tetiva u karpalnom tunelu. Žene koje imaju sindrom karpalnog tunela također mogu imati manje karpalne tunele nego žene koje nemaju to stanje.
Stanja koja oštećuju živce. Neke kronične bolesti, poput dijabetesa, povećavaju rizik od oštećenja živaca, uključujući oštećenje živca medijanusa.
Upalna stanja. Reumatoidni artritis, giht i druga stanja koja uzrokuju oticanje, poznata kao upala, mogu utjecati na sluznicu oko tetiva u zapešću. To može izvršiti pritisak na srednji živac.
Lijekovi. Neka su istraživanja pokazala vezu između sindroma karpalnog tunela i anastrozola (Arimidex), lijeka koji se koristi za liječenje raka dojke.
Pretilost. Pretilost je faktor rizika za sindrom karpalnog tunela.
Promjene tjelesnih tekućina. Zadržavanje tekućine može povećati pritisak unutar karpalnog tunela, iritirajući srednji živac. To je uobičajeno tijekom trudnoće i menopauze. Sindrom karpalnog tunela koji se javlja u trudnoći općenito nestaje sam od sebe nakon trudnoće.
Ostala medicinska stanja. Određena stanja, kao što su poremećaji štitnjače, zatajenje bubrega i limfedem, mogu povećati šanse za dobivanje sindroma karpalnog tunela.
Čimbenici radnog mjesta. Rad s vibrirajućim alatima ili na pokretnoj traci koji zahtijeva ponavljane pokrete koji savijaju zglob može stvoriti pritisak na srednji živac. Takav rad također može pogoršati postojeće oštećenje živaca. Pritisak na živac može biti gori ako se rad obavlja u hladnom okruženju.
Međutim, znanstveni dokazi su proturječni i ti čimbenici nisu utvrđeni kao izravni uzroci sindroma karpalnog tunela.
Nekoliko istraživanja procijenilo je postoji li veza između korištenja računala i sindroma karpalnog tunela.
Neki dokazi ističu da korištenje miša, ali ne i korištenje tipkovnice, može biti povezano sa sindromom karpalnog tunela. No nije bilo dovoljno valjanih dokaza koji bi to dokazali. Međutim, korištenje računala može uzrokovati drugačiji oblik boli u rukama.
Nema dokazanih strategija za sprječavanje sindroma karpalnog tunela, ali možete smanjiti stres na rukama i zapešćima ovim metodama:
Smanjite snagu i opustite stisak. Ako vaš posao uključuje, na primjer, kasu ili tipkovnicu, tiho pritisnite tipke.
Pravite kratke, česte pauze. Povremeno nježno rastegnite i savijte ruke i zapešća. Mijenjajte svoje zadatke ako je to moguće. Ovo je posebno važno ako koristite opremu koja vibrira ili koja zahtijeva veliku količinu sile. Uzimanje pauze od čak nekoliko minuta svakog sata može napraviti razliku.
Pazite na formu. Ne savijajte zglob do kraja prema gore ili dolje kada koristite tipkovnicu. Najbolji je opušten srednji položaj sa zapešćima paralelnim s podom. Držite tipkovnicu u visini laktova ili malo niže.
Poboljšajte svoje držanje. Do pogrešnog držanja može doći kada prilagodite svoje tijelo za gledanje zaslona računala umjesto da prilagodite visinu ekrana i udaljenost na ispravno držanje.
Pogrešno držanje izvija ramena prema naprijed, skraćuje mišiće vrata i ramena i loše utječe na živce u vratu. To može uzrokovati bol u vratu, a također može smetati šakama i rukama.
Promijenite miš. Provjerite je li vaš računalni miš udoban za korištenje.
Držite ruke toplima. Veća je vjerojatnost da ćete razviti bol i ukočenost ruku ako radite u hladnom okruženju. Ako ne možete kontrolirati temperaturu na poslu, stavite rukavice bez prstiju koje griju ruke i zapešća.
Obratite se svom liječniku ako imate simptome sindroma karpalnog tunela koji ometaju vaše uobičajene aktivnosti i obrasce spavanja. Bez liječenja može doći do trajnog oštećenja živaca i mišića.
