Psihijatri nakon smrti Periša: Fizičko sputavanje nikada ne smije biti prvi izbor

Hrvatsko psihijatrijsko društvo oglasilo se nakon smrti Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru, poručivši da fizičko sputavanje pacijenata nikada ne smije biti prvi izbor te da ništa ne može opravdati prekomjernu uporabu sile.

Iz Društva su izrazili sućut obitelji preminulog te podržali potpuno rasvjetljavanje okolnosti njegove smrti i sankcioniranje odgovornih.

Naveli su da je slučaj teško pogodio psihijatrijsku zajednicu i narušio povjerenje u struku koje se, kako ističu, gradilo desetljećima.

Sputavanje tek kada su druge mogućnosti iscrpljene

Iz Hrvatskog psihijatrijskog društva upozoravaju da javnost u pravilu vidi završni čin, odnosno fizičko sputavanje pacijenta, dok pokušaji da se takva intervencija izbjegne često ostaju nevidljivi.

Navode da liječnici i medicinske sestre ponekad dugo razgovaraju s pacijentima, pokušavaju ih smiriti i uvjeriti da prihvate liječenje.

Istodobno se, dodaju, zdravstveni djelatnici mogu suočiti s pacijentima koji pružaju snažan fizički otpor te predstavljaju opasnost za sebe ili druge.

Naglašavaju, međutim, da takve okolnosti ne mogu biti opravdanje za neprimjereno postupanje.

Fizičko sputavanje, prema njihovu stavu, može biti opravdano samo kada postoji neposredna opasnost i kada su iscrpljene druge mogućnosti, uz obvezno poštovanje propisa, stručnih smjernica i dostojanstva pacijenta.

Upozoravaju i na narušavanje povjerenja u liječenje

Društvo smatra da se odgovornost pojedinaca ne smije poistovjećivati s radom cijele psihijatrijske struke.

Upozorili su da generaliziranje i stigmatiziranje mogu dodatno povećati strah kod osoba kojima je potrebna psihijatrijska pomoć.

"Zato pitamo: jesmo li se svi zapitali koliko dodatnog nepovjerenja, straha i mogućih agresivnih reakcija naši pacijenti mogu razviti kao odgovor na izjave koje doživljavaju kao potvrdu svojih strahova od psihijatrijskog liječenja?", naveli su.

Poručili su da javna rasprava mora voditi računa o posljedicama koje takve poruke mogu imati za pacijente i njihove obitelji.

"Posljedice takvih poruka ne snose oni koji ih izgovaraju. Snose ih upravo najranjiviji, osobe kojima je pomoć najpotrebnija", zaključili su iz Hrvatskog psihijatrijskog društva.