Jedan od najvećih stručnjaka iz područja gastroenterologije u gradu Mostaru zasigurno je prof. dr. sc. Milenko Bevanda. Osim što je izabran za novog dekana Medicinskog fakulteta, također je pročelnik Katedre interne medicine, a u KB-u Mostar je voditelj Odjela za gastroenterologiju, klinike za unutarnje bolesti, te je također predsjednik Asocijacije gastroenterologa i hepatologa u BiH.
Sam uspjeh njegova rada vidljiv je i po nekoliko novih metoda liječenja u gradu Mostaru u kojima je sudjelovao ili ih vodio. S njim su novinari Dnevnog lista porazgovarali o najnovijoj funkciji koju obnaša, mjestu dekana, ali i dosadašnjem radu i uspjehu koji je postigao.
Za početak, vratimo se malo na same početke Vašeg rada i djelovanja, odnosno opredjeljenja za liječnika. Kako je sve to krenulo?
- Moj put odrastanja nije bio nimalo lak. Otac mi je umro u 37. godini, a ja sam tad imao 14 godina. U tom za mene, kao dijete, teškom vremenu očeve bolesti, upijao sam sve detalje i naslutio da bi on želio da budem liječnik. Pred svoj kraj je rekao: "Budi liječnik, ali sačuvaj dušu." Ja sam u istinu postao liječnik i mislim da sam do sada sačuvao dušu, onako kako je on to želio.
Moje prvo radno mjesto bio je DZ Čitluk. Odmah na početku karijere želio sam više, želio sam napraviti iskorak. Međutim, došao je nesretni rat i potisnuo naša razmišljanja prema borbi za opstanak. Iskoristio sam prvu priliku koja se ukazala i prešao u tada ratnu bolnicu u Mostaru. Brzo sam dobio priliku za napredovanje s obzirom na deficit kadra koji je tada bio. Poslali su me na edukaciju za endoskopiju u KB Split.
Nakon samo dva mjeseca vratio sam se i počeo raditi na Odjelu gastroenterologije. Bilo mi je jako teško, specijalizant i cijela gastroenterologija na mojim leđima. Nisam imao koga konzultirati, jer sam bio jedini koji se bavio endoskopijom. Moram reći da sam imao potporu starijih kolega, vjerovali su mi. Radio sam bezgranično znajući da samo rad donosi rezultate i s današnje pozicije mogu reći da se isplatilo.
Godine rada i truda rezultirale su činjenicom da ste danas jedan od najvećih stručnjaka u oblasti gastroenterologije. Što Vam je motiv u cijelom tom radu i što Vas vuče naprijed?
- Ja ne bih pričao o tome da sam jedan od najvećih, o tome mogu govoriti oni pred koje dolaze moji nalazi i, naravno, moji pacijenti. Istina je da imam veliki broj pacijenata, što opet govori da mi oni vjeruju i da traže moje mišljenje. Isto je i s kolegama, rado traže moje mišljenje, cijene ga i, naravno, uvažavaju. Mislim da sam se nesebično posvetio struci i znanosti, a naučeno ne vrijedi ništa ako to ne dijeliš s drugima. Svi u mojoj blizini znaju da se ponašam upravo tako, uvijek spreman pomoći. Jako volim to što radim i kada bih ponovno birao svoj put, bio bi isti. Čini me sretnim da mogu pomoći, a nesretnim ako je moj pregled bio samo konstatacija teške bolesti.
KB Mostar u kojem ste od samog početka dosta se spominje u zadnje vrijeme zbog financijskih problema. Kada se prisjetite nekada i sada stanja KB-a Mostar, možete Ii to usporediti te koliko je teška situacija koja danas vlada u tom centru?
- Ja sam u bolnici dva-deset godina i nikad nismo imali primanja od kojih smo mogli živjeti dobro te zato većina liječnika i radi privatno. No, pacijentima nikad nije bilo gore. Zbog lošeg stanja u zdravstvu prisutne su nestašice lijekova i medicinskog materijala koje otežavaju rad. Pomalo se javlja i nezadovoljstvo i uvlači strah među ljude kako dalje. Moram isto tako reći da je bolnica u posljednjih 10-ak godina izrasla u najveću i najmoderniju u regiji i kao takva postala respektabilna zdravstvena ustanova. Što očekivati u skoroj i daljnjoj budućnosti? Mislim da treba promijeniti zdravstveni sustav. Isto tako, moraju osnivači bolnice skrbiti o "svom djetetu", a ne pustiti "dijete" na milost i nemilost vremenu. Također, naši pacijenti moraju jednom shvatiti da ne može sustav funkcionirati na dosadašnjim shvaćanjima.
Mislite li da Grad Mostar dovoljno ulaže u medicinu, uopće u stvaranje novih kadrova te obrazovanje mladih ljudi?
- Mislim da NE. Medicina je jako skup fakultet te se mora imati malo više sluha za njegovo financiranje. Naš student je znatno skuplji od bilo kojeg drugog te bi takva trebala biti i raspodjela novca od Sveučilišta.
