Hercegovci su oduvijek poznati kao inovativni ljudi, a alternativne metode liječenja nisu im strane.
Oduvijek su se razni prirodni preparati u Hercegovini koristili za liječenje raznih bolesti.
Ultimativni lijek na prvom mjestu je svakako rakija. Rakija se koristi najprije kao sredstvo za dezinfekciju rana. Kada posiječete nožem prst ili kada padnete i dobijete otvorenu ranu prvo vam se savjetuje da na ranu stavite rakije, kako se rana ne bi zatrovala.
Rakijave obloge koriste se za skidanje temperature, a rakija hladi kožu, pa dobro djeluje i na otekline. Osim toga, kada imate zubobolju preporučuje se mućkanje rakije u ustima.
Rakiju mnogi koriste i za probavne smetnje, kao i za masažu upaljenih područja. Pored rakije, svakako se koriste i razni drugi likeri za zdravstvene tegobe. Npr. kod bolova u stomaku preporučuje se pijenje jedne čašice orahovca.
Kraljica raštika se preporučuje za konzumaciju zbog svojih zdravstvenih prednosti. S obzirom na bogata svojstva, raštika je navodno dobra u prevenciji raka.
Svinjska mast također se često koristi za liječenje u Hercegovini. Domaćice se zaklinju da je svinjska mast dobra pomoć protiv crvenila kože, bolova u zglobovima.
Ne čudi što se mast stavljala na sve moguće rane. Naime, znanstvenici su dokazali da neslana svinjska mast pomaže i protiv hemeroida.
Neslana svinjska mast se najčešće koristila kao lijek protiv kašlja. Majke bi svojoj djeci često utrljavale masti na prsa, kako bi kašalj što prije prošao. Za kašalj se također ukuhavao šećer s mlijekom. Svinjska mast je navodno dobar lijek i za upaljene jajnike.
Ocat je svakako jedno od sredstava koje se koristilo za dezinfekciju i zacjeljivanje rana. Osim toga, ocat je djelotvoran za krvožilni sustav, te za zdravlje kostiju i zglobova. Preporučuje se njegovo korištenje kao lijek protiv pretjeranog znojenja.
Naime, jedna čašica octa navodno će spriječiti pretjerano znojenje. Ocat djeluje kao prirodni dezodorans jer uništava bakterije. Njime možete prebrisati pazuhe i stopala kako bi spriječili pretjerano znojenje i neugodne mirise.
Osim navedenih preparata, sva djeca su barem jednom imala ploške krumpire na nogama jer "izvlače vatru", a kod bolova u stomaku bi često savjet bio "skupi se, pa će te proći".
Inhaliranje (parenje) je bio jedan od oblika samoliječenja, a za stomačne tegobe bi se pravio čaj od kore šipka. Naravno kod kašlja i gripe neizostavno je bilo utrljavanje kozje masti na prsa ili leđa. Bol u ušima se rješavala sipanjem ulja u uši.
Ultimativni lijek za prevenciju svih bolesti je svakako konzumacija bijelog luka, koji se smatra prirodnim antibiotikom.
