Četiri od pet samoubojica u BiH su muškarci

Iako žene češće govore o svojim psihičkim krizama i češće pokušavaju samoubojstvo, podaci o broju samoubojstava u Bosni i Hercegovini pokazuju da gotovo četiri od pet osoba koje počine samoubojstvo čine muškarci. Psihijatrica i psihoanalitička psihoterapeutkinja dr. sc. Aneta Sandić upozorava kako je riječ o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu, a iza tog nesrazmjera stoje neprepoznata depresija, stigma i izostanak pravodobne pomoći.

Neumoljive statistike

Podaci Agencije za statistiku BiH o nasilnim smrtnim slučajevima za razdoblje od 2020. do 2024. godine pokazuju da su u Bosni i Hercegovini tijekom pet godina evidentirana 1.644 samoubojstva. Od tog broja 1.272 osobe bile su muškarci, a 372 žene, što znači kako su muškarci činili oko 77 posto svih smrtnih slučajeva uzrokovanih samoubojstvom.

Isti omjer potvrđuju i podaci koje su Feni dostavila entitetska ministarstva unutarnjih poslova, kao i Policija Brčko distrikta BiH.

Tijekom 2025. godine na području Federacije BiH evidentirana su 144 samoubojstva. Prema spolnoj strukturi, muškarci su počinili samoubojstvo u 110 slučajeva, a žene u 34 slučaja. Promatrano prema dobnoj strukturi, najviše samoubojstava počinile su osobe u dobi između 50 i 80 godina.

Na području Republike Srpske u istoj godini evidentirano je 131 samoubojstvo, od čega su 101 počinile osobe muškog, a 30 osobe ženskog spola. Od ukupnog broja evidentiranih samoubojstava, 17 su počinile osobe u dobi od 40 do 50 godina, 22 osobe u dobi od 50 do 60 godina, dok je 70 osoba bilo starije od 60 godina.

Kada je riječ o Brčko distriktu BiH, ukupan broj evidentiranih samoubojstava u istom razdoblju je sedam, a svih sedam počinili su muškarci.

Tiha "muška" patnja

Dr. sc. Aneta Sandić u razgovoru za Fenu upozorava da se iza ove statistike o znatno većem broju samoubojstava među muškarcima krije "tiha" muška patnja koja se odvija daleko od očiju javnosti. Kako je pojasnila, stručnjaci ovaj nesrazmjer nazivaju "rodnim paradoksom suicidalnosti".

"Žene češće pokušavaju samoubojstvo i češće govore o svojim krizama, dok muškarci znatno češće umiru od suicida. Jedan od razloga je to što muškarci češće posežu za smrtonosnijim sredstvima i rjeđe ostavljaju prostor da im netko na vrijeme priskoči u pomoć. Iza toga najčešće stoji patnja koja je dugo bila skrivena i koju nitko, pa ni sam muškarac, nije na vrijeme imenovao", kaže Sandić.

Govoreći o uzrocima takvih tendencija, istaknula je da joj je kroz dugogodišnju kliničku praksu i profesionalno iskustvo obrazac potpuno jasan te da muškarci znatno rjeđe i kasnije traže stručnu pomoć nego žene.

"Žene imaju razvijeniju emocionalnu pismenost i lakše riječima izražavaju tugu i tjeskobu, dok je muškarac na ovim prostorima od djetinjstva odgajan uz rigidan narativ da 'muškarci ne plaču', da je pokazivanje slabosti sramota te da se problemi rješavaju 'stisnutih zuba'. Zbog tog pritiska i straha od stigme muškarci dolaze psihijatru ili psihoterapeutu tek kada se njihove obrane potpuno uruše. Tada su već u fazi teške kliničke depresije ili duboke krize. Ne dolaze na prve znakove iscrpljenosti, nego tek kada više ne mogu funkcionirati, što liječenje čini složenijim, težim i dugotrajnijim", naglasila je.

Predrasude

Psihijatrica upozorava da je jedna od najvećih zabluda okoline očekivanje da depresivna osoba, osobito muškarac, mora izgledati tužno ili često plakati. Depresija kod muškaraca, pojašnjava ona, vrlo često se manifestira kroz "maskirane" simptome koje obitelj ne prepoznaje kao psihički problem, nego ih pripisuje "teškom karakteru" ili nervozi.

"To su kronična razdražljivost, cinizam i izljevi bijesa zbog sitnica, bijeg u posao kojim se pokušava utišati unutarnji glas, pojačana konzumacija alkohola, kockanje ili uzimanje sedativa na svoju ruku. Time pokušavaju otupjeti unutarnji očaj. Tu su i različiti oblici rizičnog ponašanja poput brze vožnje, sklonosti sukobima i nemara prema vlastitom zdravlju", ističe dr. sc. Sandić.

Kada je riječ o životnim okolnostima koje mogu predstavljati okidač za ozbiljne psihičke krize, psihijatrica napominje da je muški identitet u bosanskohercegovačkom društvu tradicionalno snažno povezan s ulogom hranitelja obitelji i oslonca. Zbog toga, kako je pojasnila, financijski slom, gubitak zaposlenja ili razvod braka često ne predstavljaju samo gospodarski ili emocionalni gubitak, nego i gubitak osjećaja smisla te ozbiljan udar na samopoštovanje.

"Kod muškaraca starijih od 60 godina to su odlazak u mirovinu i gubitak dnevne rutine, bolest, usamljenost i osjećaj da su obitelji teret, a sve to zajedno stvara turoban i mučan osjećaj bezizlaznosti", naglašava Fenina sugovornica.

Sandić napominje da obitelj i bliski ljudi mogu prepoznati upozoravajuće znakove, ali samo ako promjene u ponašanju ne budu olako objašnjavali svakodnevnim stresom ili godinama života. Kao zabrinjavajuće izdvojila je izjave poput "bilo bi vam lakše bez mene", "uskoro me nećete morati trpjeti", kao i svaki iskaz kojim osoba dovodi u pitanje vrijednost vlastitog života.

Zatvaranje krugova

Upozorila je i na naglo sređivanje osobnih poslova, vraćanje dugova, poklanjanje dragih predmeta, pisanje oporuke ili neobično "zatvaranje krugova" s prijateljima.

"Posebno treba obratiti pozornost kada osoba koja je tjednima bila u teškoj depresiji, nesanici i nemiru odjednom postane potpuno mirna, jer i ta nagla mirnoća može biti znak da je kriza dosegnula vrhunac i da je donesena odluka o okončanju vlastitog života. Osobu treba otvoreno pitati kako je, ne ostavljati je samu i odmah potražiti stručnu pomoć", istaknula je.

Uz zaključak da mentalno zdravlje muškaraca ne smije biti tretirano kao privatna stvar niti kao znak slabosti, nego kao ozbiljan javnozdravstveni problem, istaknula je da je suicidalna kriza prolazna i da se može liječiti.

"Razbijanje tabua o psihijatrijskoj medikaciji i pravodobno prepoznavanje prikrivenih znakova patnje doslovno spašavaju ljudske živote", naglasila je dr. sc. Sandić.

Posljednji podaci Eurostata pokazuju da je u Europskoj uniji tijekom 2023. godine 48.370 osoba počinilo samoubojstvo, a muškarci su činili 76,4 posto svih smrtnih slučajeva.

Odnos broja samoubojstava i prosječnog broja stanovnika iznosio je 16,9 na 100.000 muškaraca, dok je kod žena iznosio pet na 100.000 stanovnica.

Kakvo je stanje u drugim zemljama

Broj ukupno evidentiranih smrtnih slučajeva uslijed samoubojstva na 100.000 stanovnika bio je najveći u Litvi (18,8), Sloveniji (16,4) i Mađarskoj (16,1). Nasuprot tome, najniže stope zabilježene su na Cipru (3,5), u Grčkoj (4,3) i na Malti (5,5).

Europska komisija je 2023. usvojila Sveobuhvatni pristup mentalnom zdravlju, kojim je mentalno zdravlje postavljeno među prioritete javnih politika EU-a. U okviru tog plana predviđene su i posebne inicijative za prevenciju samoubojstava, rano prepoznavanje rizika i smanjenje stigme povezane s mentalnim poremećajima.

EU provodi i kampanju #InThisTogether, čiji je cilj podizanje svijesti o mentalnom zdravlju, poticanje građana na otvoren razgovor o psihičkim problemima i smanjenje stigme zbog koje mnogi ne traže pomoć na vrijeme.

Povodom Svjetskog dana prevencije samoubojstava, 10. rujna, institucije EU-a redovito upozoravaju na problem samoubojstava i pozivaju države članice, zdravstvene sustave i civilno društvo na veća ulaganja u prevenciju, edukaciju i potporu osobama u riziku.

EU kroz program EU4Health financira projekte prevencije samoubojstava, uključujući program BIZI, koji obučava nastavnike, socijalne radnike, policijske službenike i druge osobe za prepoznavanje znakova suicidalnog ponašanja i pružanje početne potpore osobama u krizi.

⋮⋮⋮⋮

⋮⋮⋮⋮