Zašto se Vrelo Bune našlo na popisu svjetske geološke baštine

Međunarodna unija geoloških znanosti (IUGS) 2024. godine vrelo Bune u Blagaju kod Mostara uvrstila na drugi popis 100 lokaliteta svjetske geološke baštine kao jedno tri velikih kraška vrela, uz Wakullu i Fontaine de Vaucluse.

Opis lokaliteta napisali su hidrogeolozi Zoran Stevanović sa Sveučilišta u Beogradu i Petar Milanović, obojica članovi Povjerenstva za krš, te Ferid Skopljak iz Federalnog zavoda za geologiju u Sarajevu.

Voda izvire na samo 36 metara nadmorske visine

Vrelo se nalazi na lijevoj strani doline Neretve, nizvodno od Mostara, na 36 metara nadmorske visine. Voda izlazi iz špilje u podnožju visoke litice, na mjestu gdje se vapnenci iz razdoblja krede tektonski dodiruju s eocenskim flišem.

Geolozi ga opisuju kao uzlazno sifonsko vrelo, s dubokim sifonima i iznimno velikim maksimalnim protokom.

Prvi ronioci ušli su 1973. godine

Potopljene kanale prvi su 1973. istražili ronioci G. Franczia-Kiss i C. Touloumdjian. Ekspedicije su se vraćale 1984., 1999. i 2003. godine.

Ukupna duljina dubokih sifona koje su ronioci prošli iznosi 520 metara, a najdublja istražena točka nalazi se 72 metra ispod mjesta izlaska vode.

Uvjeti pod vodom nisu jednostavni. Kada je protok velik, vidljivost iznosi od dva do četiri metra, a temperatura vode kreće se između 10 i 11 Celzijevih stupnjeva.

Ogroman protok

Najmanji protok vrela iznosi tri kubična metra u sekundi, prosječni 23,7, a najveći 120 kubičnih metara u sekundi.

U siječnju 1971. godine na rijeci Buni zabilježen je protok od čak 380 kubičnih metara u sekundi, navodi se u opisu za IUGS.

Voda se prikuplja s područja od oko 1.100 četvornih kilometara, koje obuhvaća Nevesinjsko polje, sliv rijeke Zalomke i dijelove Veleži iznad 900 metara nadmorske visine.

Ispitivanja s obilježenom vodom pokazala su kako se ona pod zemljom kreće prividnom brzinom od 0,03 do 0,04 metra u sekundi, što je prema izračunu N1 između dva i pol i tri i pol kilometra dnevno.

Granicu prema slivu susjednog vrela Bunice teško je odrediti pa se ta dva izvora često smatraju dijelom istog krškog sustava. Protok Bunice kreće se od 0,72 do 207 kubičnih metara u sekundi.

Vrelo Bune s liticama predstavlja geomorfološki spomenik prirode, dok je samo vrelo hidrološki spomenik prirode, piše N1.