Svi znaju za Black Hawk Down, ali malo tko zna što se Talijanima dogodilo tri mjeseca ranije
Kad se spomene Mogadiš, većina će se odmah sjetiti filma "Black Hawk Down". Oboreni američki helikopteri, elitni rendžeri zarobljeni u neprijateljskom gradu i jedna od najpoznatijih bitaka moderne vojne povijesti.
No, malo tko zna da su se samo tri mjeseca ranije, također na ulicama Mogadiša, vodile jednako dramatične borbe u kojima su glavnu ulogu imali – Talijani.
Za talijansku vojsku 2. srpnja 1993. ostat će zapamćen kao jedan od najtežih dana nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Rutinska misija koja se pretvorila u zamku
Talijanski kontingent, raspoređen u sklopu mirovne misije Ujedinjenih naroda u Somaliji, toga je jutra krenuo u operaciju pretrage jedne četvrti Mogadiša. Cilj je bio pronaći skladišta oružja milicije somalskog ratnog vođe Mohameda Faraha Aidida. Akcija je završila bez većih problema. Prava drama tek je slijedila.
Na povratku prema bazi kolone su ušle u gusto naseljeni dio grada poznat kao Checkpoint Pasta.
U samo nekoliko minuta ceste su zatvorene improviziranim barikadama. S krovova i prozora otvorena je žestoka paljba iz automatskog oružja, teških mitraljeza i protuoklopnih bacača RPG. Talijanski vojnici našli su se u klasičnoj urbanoj zasjedi.
Tenkovi koji su morali rušiti grad
U koloni su se nalazili i tenkovi M60A1 Patton iz slavne 32. tenkovske pukovnije "Ariete".
Njihova zadaća nije bila voditi tenkovsku bitku. Morali su probijati barikade, izvlačiti pogođena vozila i štititi pješaštvo koje je trčalo tik uz njih.
Na fotografijama iz toga dana mogu se vidjeti talijanski vojnici kako doslovno sprintaju uz bokove tenkova. Razlog je bio jednostavan.
Da su ostali iza njih, milicija bi se mogla neopaženo približiti tenku i pogoditi ga RPG-om iz neposredne blizine. Zato je pješaštvo štitilo tenk, a tenk pješaštvo.
Borba za svaki metar
Borba je trajala satima. Milicija je koristila uske ulice, krovove kuća i civilne objekte kao vatrene položaje. Tenkovi su rušili prepreke, oklopna vozila pokušavala izvući ranjene, a vojnici su vodili borbu doslovno od raskrižja do raskrižja.
Zbog velikog broja civila Talijani su vrlo rijetko koristili glavni top kalibra 105 milimetara, oslanjajući se uglavnom na strojnice i preciznu vatru pješaštva.
Jedan od najtežih dana nakon Drugog svjetskog rata
Na kraju bitke poginula su trojica talijanskih vojnika: potporučnik Andrea Millevoi, dočasnik Stefano Paolicchi i padobranac Pasquale Baccaro. Ranjeno je više od trideset pripadnika talijanskog kontingenta.
Među njima bio je i Gianfranco Paglia, koji je ostao trajno paraliziran. Kasnije je odlikovan najvišim talijanskim vojnim odličjem za hrabrost.
Tri mjeseca prije "Black Hawk Downa"
Danas mnogi vojni povjesničari smatraju da je upravo Bitka za Checkpoint Pasta bila svojevrsna najava onoga što će se dogoditi Amerikancima u listopadu iste godine.
Isti grad. Iste uske ulice. Isti neprijatelj. Iste taktike – barikade, snajperi, RPG-i i borba među civilnim zgradama.
No dok je američka bitka zahvaljujući knjizi Marka Bowdena i filmu Ridleyja Scotta postala poznata cijelom svijetu, talijanska je ostala gotovo zaboravljena izvan Italije.
Fotografija koja je postala simbol
Jedna fotografija iz toga dana posebno se izdvojila. Na njoj se vidi skupina talijanskih vojnika kako trči uz masivni tenk M60A1 kroz prašnjavu ulicu Mogadiša. Na prvi pogled izgleda kao scena iz akcijskog filma. Ali nije.
To je stvarni trenutak u kojem su ljudi i čelik zajedno pokušavali preživjeti jednu od najžešćih urbanih bitaka devedesetih godina.
Danas se upravo ta fotografija smatra jednim od najsnažnijih simbola moderne talijanske vojne povijesti.
