Reza Pahlavi, sin posljednjeg iranskog šaha Mohameda Reze Pahlavija, već više od četiri desetljeća živi u egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako nema formalnu političku funkciju, Pahlavi ostaje jedno od najprepoznatljivijih lica iranske opozicije u dijaspori, prenosi nova.rs.
Njegovo ime ponovo je u centru međunarodne pažnje nakon napada Izraela i SAD-a na iranska nuklearna postrojenja te nagađanja o budućnosti Irana.
Rođen 1960. godine, Reza Pahlavi bio je prisiljen napustiti Iran s 18 godina, uslijed Islamske revolucije 1979. godine kada je vlast preuzeo ajatolah Ruholah Homeini. Njegov otac, šah Mohamed Reza Pahlavi, koji je desetljećima vladao Iranom uz podršku Zapada, bio je simbol modernizacije, ali i autoritarne represije.
Nezadovoljstvo građana zbog korupcije, socijalnih nejednakosti i suzbijanja političkih sloboda dovelo je do pada dinastije Pahlavi i uspostave Islamske Republike.
Od tada, Reza Pahlavi više puta istupao je kao politički aktivist, ali nikada kao klasični političar.
U svojim javnim nastupima naglašava da ne teži povratku na tron, već želi pomoći svom narodu da uspostavi sekularnu, demokratsku i slobodnu državu kroz nenasilnu tranziciju.
„Ovaj režim ne može se reformirati. Pokušavali smo to dvadeset godina. Potrebno je izgraditi sekularnu republiku zasnovanu na ljudskim pravima“, izjavio je Pahlavi u intervjuu za zapadne medije 2023. godine.
Nedavno je pozvao iranski narod na ustanak, poručivši da je „Islamska Republika došla do kraja“. „Sada je vrijeme za ustanak, vrijeme da zajedno vratimo Iran. Ne brinite o danu nakon pada Islamske Republike. Iran neće ući u razdoblje nestabilnosti ili građanskog rata“, rekao je.
Iako vodi političku kampanju protiv režima u Teheranu, Pahlavi je uglavnom poznat u dijaspori. Njegov plan, nazvan „Iran Prosperity Project“, predviđa demokratske reforme, jačanje institucija, ljudska prava i zaštitu manjina. Iako njegove poruke imaju odjeka među iranskom dijasporom, njegova popularnost unutar Irana je upitna. Mnogi Iranci ga i dalje vide kao simbol represivnog doba, dok mlađe generacije, rođene nakon revolucije, nemaju osobnu povezanost s dinastijom Pahlavi. Uz to, režim u Teheranu često koristi njegov zapadni boravak kao argument za optužbe o „stranom miješanju“.
„Moj cilj nije povratak kao kralj, već želim vidjeti slobodan Iran u kojem građani mogu odlučiti o svojoj sudbini“, izjavio je Pahlavi u govoru pred Europskim parlamentom.
U trenutnim okolnostima, politička moć Reze Pahlavija je ograničena. Iako uživa medijsku prepoznatljivost i međunarodni prostor, njegova sposobnost da mobilizira ljude unutar Irana je slaba. Opozicija u Iranu je duboko podijeljena između monarhista, lijevičara, etničkih manjina i prodemokratskih aktivista, dok snažni represivni aparat Islamske Republike otežava organizaciju otpora. Ipak, u slučaju velikih političkih potresa, poput kolapsa režima ili smrti vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, ime Reze Pahlavija moglo bi se ponovno pojaviti kao potencijalno lice tranzicije, ne nužno kao lider, već kao simbol kontinuiteta i ujedinjenja u nestabilnim vremenima.
